STIH 32
ātmaupamyena sarvatra
samaṁ paśyati yo ’rjuna
sukhaṁ vā yadi vā duḥkhaṁ
sa yogī paramo mataḥ
ātma – s vlastitim jastvom; aupamyena – uspoređujući; sarvatra – svuda; samam – jednako; paśyati – vidi; yaḥ – onaj tko; arjuna – o Arjuna; sukham – sreću; vā – ili; yadi – ako; vā – ili; duḥkham – nesreću; saḥ – takav; yogī – transcendentalist; paramaḥ – savršenim; mataḥ – smatra se.
Savršeni je yogī onaj tko, u usporedbi s vlastitim jastvom, vidi pravu jednakost svih bića, u njihovoj sreći i nesreći, o Arjuna!
SMISAO: Osoba svjesna Kṛṣṇe savršeni je yogī. Zahvaljujući osobnom iskustvu, svjesna je svačije sreće i nesreće. Živo je biće nesretno zato što je zaboravilo svoj odnos s Bogom. Uzrok je sreće spoznaja da je Kṛṣṇa vrhovni uživatelj svih djelatnosti ljudskoga bića, vlasnik svih zemalja i planeta i najiskreniji prijatelj svih živih bića. Savršeni yogī zna da živo biće uvjetovano guṇama materijalne prirode biva podvrgnuto trostrukim materijalnim bijedama zato što je zaboravilo svoj odnos s Kṛṣṇom. Osoba svjesna Kṛṣṇe sretna je i zato svuda pokušava raširiti znanje o Kṛṣṇi. Budući da savršeni yogī pokušava upoznati sve ljude s važnošću prihvaćanja svjesnosti Kṛṣṇe, najbolji je filantrop na svijetu i Gospodinov najdraži sluga. Na ca tasmān manuṣyeṣu kaścin me priya-kṛttamaḥ (Bg. 18.69). Drugim riječima, Gospodinov bhakta uvijek vodi brigu o blagostanju svih živih bića i zato je pravi prijatelj svakoga. Najbolji je yogī zato što ne želi dostići savršenstvo u yogi radi vlastite dobrobiti, već se trudi da pomogne drugima. Ne zavidi drugim živim bićima. To je razlika između Gospodinova čistog bhakte i yogīja koji se brine samo za vlastiti napredak. Yogī koji se povukao na osamu kako bi savršeno meditirao ne mora biti tako savršen kao bhakta koji ulaže sav svoj napor u pokušaj da svakog čovjeka uputi u svjesnost Kṛṣṇe.