STIH 46
tapasvibhyo ’dhiko yogī
jñānibhyo ’pi mato ’dhikaḥ
karmibhyaś cādhiko yogī
tasmād yogī bhavārjuna
tapasvibhyaḥ – od pustinjaka; adhikaḥ – veći; yogī – yogī; jñānibhyaḥ – od mudraca; api – također; mataḥ – smatra se; adhikaḥ – većim; karmibhyaḥ – od koristoljubivih radnika; ca – također; adhikaḥ – veći; yogī – yogī; tasmāt – zato; yogī – transcendentalist; bhava – postani; arjuna – o Arjuna.
Yogī je veći od pustinjaka, veći od empirijskog filozofa i veći od koristoljubiva radnika. Zato, o Arjuna, u svim okolnostima budi yogī.
SMISAO: Kad govorimo o yogi, mislimo na povezivanje naše svjesnosti s Vrhovnom Apsolutnom Istinom. Različite osobe koje se bave yogom nazivaju taj proces različitim imenima, ovisno o usvojenoj metodi. Kad se proces povezivanja sastoji pretežno od plodonosnih djelatnosti naziva se karma-yoga, kad se sastoji pretežno od empirijskih djelatnosti naziva se jñāna-yoga, a kad se sastoji pretežno od posvećenosti u odnosu sa Svevišnjim Gospodinom naziva se bhakti-yoga. Bhakti-yoga ili svjesnost Kṛṣṇe krajnje je savršenstvo svih yoga, kao što će biti objašnjeno u sljedećem stihu. Gospodin je ovdje potvrdio superiornost yoge, ali nije spomenuo da je bolja od bhakti-yoge. Bhakti-yoga je potpuno duhovno znanje i zato je ništa ne može nadmašiti. Vršenje pokora bez znanja o jastvu nije savršeno, kao ni empirijsko znanje bez predavanja Svevišnjem Gospodinu, a plodonosan rad bez svjesnosti Kṛṣṇe predstavlja gubljenje vremena. Prema tome, najuzvišeniji oblik yoge opisan ovdje je bhakti-yoga. To će biti potanje objašnjeno u idućem stihu.