STIH 47
yoginām api sarveṣāṁ
mad-gatenāntar-ātmanā
śraddhāvān bhajate yo māṁ
sa me yukta-tamo mataḥ
yoginām – od yogīja; api – također; sarveṣām – svih vrsta; mat-gatena – prebiva u Meni, uvijek misleći na Mene; antaḥ-ātmanā – u sebi; śraddhā-vān – s punom vjerom; bhajate – transcendentalno služi s ljubavlju; yaḥ – onaj tko; mām – Mene (Svevišnjega Gospodina); saḥ – njega; me – Ja; yukta-tamaḥ – najvećim yogījem; mataḥ – smatram.
Onaj tko s velikom vjerom uvijek prebiva u Meni, tko u sebi uvijek misli na Mene i transcendentalno Me služi s ljubavlju najprisnije je sjedinjen sa Mnom u yogi i najviši je od svih yogīja. To je Moje mišljenje.
SMISAO: Ovdje je važna riječ bhajate. Bhaj, korijen riječi bhajate, upućuje na potrebu za služenjem. Engleska riječ „worship" (obožavanje) ne može se upotrijebiti u istom značenju kao riječ bhaj. Obožavati znači poštovati ili iskazivati poštovanje i počast onome tko je toga vrijedan, ali služenje s ljubavlju i vjerom posebno je namijenjeno Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Netko se može kloniti obožavanja uglednih ljudi ili polubogova te zbog toga može biti nazvan nepristojnim, ali ne može se kloniti služenja Svevišnjeg Gospodina, a da zbog toga ne bude osuđen. Svako je živo biće sastavni djelić Svevišnje Božanske Osobe i zato je po svojoj prirodi stvoreno za služenje Svevišnjeg Gospodina. Ako to ne učini, pada. Bhāgavatam (11.5.3) to potvrđuje ovim riječima:
ya eṣāṁ puruṣaṁ sākṣād
ātma-prabhavam īśvaram
na bhajanty avajānanti
sthānād bhraṣṭāḥ patanty adhaḥ
„Onaj tko ne služi Gospodina, zanemarujući svoju dužnost prema prvobitnom Gospodinu, izvoru svih živih bića, sigurno će pasti sa svoga prirodnog položaja."
U ovom je stihu upotrijebljena riječ bhajanti. Riječ bhajanti se stoga može odnositi samo na Svevišnjega Gospodina, dok se riječ „worship" (obožavanje) može odnositi na polubogove ili na bilo koje obično ljudsko biće. Riječ avajānanti, koja je upotrijebljena u ovom stihu Śrīmad-Bhāgavatama, nalazimo i u Bhagavad-gīti – avajānanti māṁ mūḍhāḥ: „Samo budale i nitkovi ismijavaju Gospodina Kṛṣṇu, Svevišnju Božansku Osobu." Takve osobe tumače Bhagavad-gītu bez duha služenja Gospodina. Zato ne mogu pravilno razlikovati riječ bhajanti od riječi „worship" (obožavanje).
Vrhunac svih vrsta yoga je bhakti-yoga. Sve druge yoge predstavljaju samo sredstva za dostizanje razine bhakti u bhakti-yogi. Yoga ustvari znači bhakti-yoga. Sve su druge yoge stube koje vode do bhakti-yoge. Put je samospoznaje koji počinje karma-yogom i završava bhakti-yogom dug. Karma-yoga, djelovanje bez želje za plodonosnim rezultatima, predstavlja početak toga puta. Kad osoba koja primjenjuje karma-yogu poveća znanje i odricanje, taj se stadij naziva jñāna-yoga. Kada primjenjujući jñāna-yogu različitim fizičkim procesima poveća meditaciju na Nad-dušu i usredotoči um na Nad-dušu, taj se stadij naziva aṣṭāṅga-yoga, a kada nadiđe aṣṭāṅga-yogu i priđe Svevišnjoj Božanskoj Osobi Kṛṣṇi, taj se stadij naziva bhakti-yoga, vrhunac. Ustvari, bhakti-yoga je krajnji cilj, ali da bismo potanko raščlanili bhakti-yogu moramo shvatiti druge procese yoge. Yogī koji napreduje nalazi se na pravom putu vječne sreće. Onaj tko ostane na određenoj razini i ne napreduje dalje dobiva odgovarajuće ime: karma-yogī, jñāna-yogī, dhyāna-yogī, rāja-yogī, haṭha-yogī itd. Ako netko srećom dostigne razinu bhakti-yoge, smatra se da je nadišao sve ostale procese yoge. Stoga je najviša razina yoge svjesnost Kṛṣṇe, kao što kad govorimo o Himalajama mislimo na najviše planine na svijetu, čiji se najviši vrh, Mount Everest, smatra najvišom točkom.
Zahvaljujući velikoj sreći, osoba dolazi do svjesnosti Kṛṣṇe na putu bhakti-yoge kako bi se utemeljila u pravom položaju u skladu s vedskim uputama. Uzorit yogī usmjerava svoju pozornost na Kṛṣṇu, zvanog Śyāmasundara, čija prekrasna put nalikuje boji oblaka, čije je lotosoliko lice sjajno poput sunca, čija odjeća blista od dragulja i čije je tijelo ovjenčano cvijećem. Njegov blistavi tjelesni sjaj zvan brahmajyoti obasjava sve. On se inkarnira u različitim oblicima kao što su Rāma, Nṛsiṁha, Varāha i Kṛṣṇa, Svevišnja Božanska Osoba, i silazi u obliku ljudskoga bića, kao sin majke Yaśode, poznat kao Kṛṣṇa, Govinda i Vāsudeva. Savršeno je dijete, muž, prijatelj i gospodar i pun je sveg obilja i transcendentalnih odlika. Onaj tko je uvijek potpuno svjestan tih Gospodinovih obilježja smatra se najvišim yogījem.
Ta razina najvišeg savršenstva yoge može se dostići samo bhakti-yogom. To potvrđuju svi vedski spisi:
yasya deve parā bhaktir
yathā deve tathā gurau
tasyaite kathitā hy arthāḥ
prakāśante mahātmanaḥ
„Samo onim velikim dušama koje imaju nepokolebljivu vjeru u Gospodina i duhovnog učitelja samim se tim razotkriva sav smisao vedskoga znanja." (Śvetāśvatara Upaniṣada 6.23)
Bhaktir asya bhajanaṁ tad ihāmutropādhi-nairāsyenāmuṣmin manaḥ-kalpanam, etad eva naiṣkarmyam. „Bhakti je predano služenje Gospodina bez želja za materijalnom dobiti, u ovom ili sljedećem životu. Lišena takvih sklonosti, osoba treba svoj um potpuno usredotočiti na Svevišnjega. To je svrha naiṣkarmye." (Gopāla-tāpanī Upaniṣada 1.15)
To su neki od načina primjene bhakti, svjesnosti Kṛṣṇe, najviše, savršene razine yoge.
Tako se završavaju Bhaktivedantina tumačenja šestoga poglavlja Śrīmad Bhagavad-gīte pod naslovom „Dhyāna-yoga".