STIH 7
jitātmanaḥ praśāntasya
paramātmā samāhitaḥ
śītoṣṇa-sukha-duḥkheṣu
tathā mānāpamānayoḥ
jita-ātmanaḥ – onaj tko je ovladao umom; praśāntasya – onaj tko je takvim vladanjem umom dostigao mir; parama-ātmā – Nad-duši; samāhitaḥ – potpuno prišao; śīta – u hladnom; uṣṇa – toplom; sukha – sreći; duḥkheṣu – i nesreći; tathā – također; māna – u časti; apamānayoḥ – i nečasti.
Onaj tko je ovladao umom već je dostigao Nad-dušu, jer je stekao mir. Takav čovjek ne pravi razliku između sreće i nesreće, topline i hladnoće, časti i nečasti.
SMISAO: Svako bi se živo biće trebalo pokoravati zapovijedima Svevišnje Božanske Osobe, koja prebiva u srcu svih živih bića kao Paramātmā. Kad je um zaveden izvanjskom, iluzornom energijom, osoba se zapleće u materijalne djelatnosti. Čim slijeđenjem jednog od sustava yoge ovlada umom, smatra se da je već dostigla odredište. Živo se biće mora pokoravati zapovijedima autoriteta. Kad je njegov um usredotočen na višu prirodu, nema drugog izbora osim da slijedi zapovijedi Svevišnjega. Um mora prihvatiti i slijediti zapovijed nekog autoriteta. Posljedica je vladanja umom da osoba automatski slijedi zapovijedi Paramātme, Nad-duše. Budući da osoba svjesna Kṛṣṇe odmah dostiže taj transcendentalni položaj, Gospodinov bhakta ne podliježe utjecaju dvostranosti materijalne prirode: nesreće i sreće, hladnoće i topline itd. To je stanje pravi samādhi, obuzetost Svevišnjim.