STIH 22
puruṣaḥ sa paraḥ pārtha
bhaktyā labhyas tv ananyayā
yasyāntaḥ-sthāni bhūtāni
yena sarvam idaṁ tatam
puruṣaḥ – Vrhovna Osoba; saḥ – On; paraḥ – Vrhovni, od koga nitko nije veći; pārtha – o Pṛthin sine; bhaktyā – predanim služenjem; labhyaḥ – može se dostići; tu – ali; ananyayā – neokaljanim, ne odstupajući; yasya – koji; antaḥ-sthāni – u; bhūtāni – čitavom materijalnom očitovanju; yena – koji; sarvam – sve; idam – što vidimo; tatam – prožima.
Svevišnji Gospodin, koji je najveći od svih, može se dostići neokaljanom predanošću. Iako prebiva u Svom prebivalištu, sve prožima i sve počiva u Njemu.
SMISAO: U ovom je stihu jasno rečeno da je vrhovno odredište, iz kojeg nema povratka, prebivalište Kṛṣṇe, Vrhovne Osobe. Brahma-saṁhitā opisuje to vrhovno prebivalište kao ānanda-cinmaya-rasu, mjesto u kojem je sve puno duhovnog blaženstva. Sva raznolikost koja se ondje očituje ima prirodu duhovnog blaženstva – ništa nije materijalno. Ta se raznolikost očituje kao duhovna ekspanzija samog Vrhovnog Boga, jer je potpuno duhovne prirode, kao što je bilo objašnjeno u sedmom poglavlju. Što se tiče materijalnog svijeta, iako je Gospodin uvijek nazočan u Svom vrhovnom prebivalištu, ipak sve prožima Svojom materijalnom energijom. Tako je Svojim duhovnim i materijalnim energijama nazočan svuda – i u materijalnim i u duhovnim svemirima. Yasyāntaḥ-sthāni znači da sve počiva u Njemu, u Njegovoj duhovnoj ili materijalnoj energiji. Tim energijama Gospodin prožima sve.
Riječ bhaktyā u ovom stihu jasno pokazuje da se Kṛṣṇino vrhovno prebivalište ili bezbrojni planeti Vaikuṇṭhe mogu dostići samo predanim služenjem, bhakti. Nijedan drugi proces ne može nam pomoći da dostignemo to vrhovno prebivalište. Vede (Gopāla-tāpanī Upaniṣada 3.2) također opisuju to vrhovno prebivalište i Svevišnju Božansku Osobu. Eko vaśī sarva-gaḥ kṛṣṇaḥ. U tom prebivalištu postoji samo jedna Svevišnja Božanska Osoba, čije je ime Kṛṣṇa. On je vrhovno milostivo Božanstvo i premda ondje prebiva kao jedan, ekspandira se u milijune potpunih ekspanzija. Vede uspoređuju Gospodina s drvetom koje stoji nepomično, a ipak rađa razne plodove i cvjetove te mijenja lišće. Gospodinove potpune ekspanzije koje vladaju planetima Vaikuṇṭhe imaju četiri ruke i različita imena kao što su: Puruṣottama, Trivikrama, Keśava, Mādhava, Aniruddha, Hṛṣīkeśa, Saṅkarṣaṇa, Pradyumna, Padmanābha, Vāsudeva, Dāmodara, Janārdana, Nārāyaṇa, Vāmana, Śrīdhara itd.
Brahma-saṁhitā (5.37) također potvrđuje da Gospodin, iako uvijek boravi u vrhovnom prebivalištu, Goloki Vṛndāvani, prožima sve i tako se sve pravilno odvija (goloka eva nivasaty akhilātma-bhūtaḥ). U Vedama (Śvetāśvatara Upaniṣadi 6.8) rečeno je – parāsya śaktir vividhaiva śrūyate / svābhāvikī jñāna-bala-kriyā ca: Njegove su energije tako protežne da se zahvaljujući njihovu sustavnu i besprijekornu djelovanju sve u kozmičkom očitovanju lijepo odvija, premda je Svevišnji Gospodin vrlo daleko.