STIH 34

SMISAO: U ovom se stihu jasno kaže da je svjesnost Kṛṣṇe jedini način na koji živo biće može biti izbavljeno iz okova okuženog, materijalnog svijeta. Ponekad bezobzirni tumači iskrivljuju značenje onoga što je ovdje jasno rečeno: da predano služenje treba biti posvećeno isljučivo Svevišnjoj Božanskoj Osobi, Kṛṣṇi. Nažalost, bezobzirni tumači odvraćaju um čitatelja na nešto što uopće nije moguće. Takvi tumači ne znaju da između Kṛṣṇina uma i Kṛṣṇe nema razlike. Kṛṣṇa nije obično ljudsko biće; On je Apsolutna Istina. Njegovo tijelo, um i On sam istovjetni su i apsolutni. U svojim Anubhāṣya tumačenjima Caitanya-caritāmṛte (Ādi-līlā 5.41-48) Bhaktisiddhānta Sarasvatī Gosvāmī navodi Kūrma Purāṇu: deha-dehi-vibhedo 'yaṁ neśvare vidyate kvacit. To znači da između Svevišnjega Gospodina Kṛṣṇe i Njegova tijela nema razlike. Budući da tumači ne znaju nauk o Kṛṣṇi, skrivaju Kṛṣṇu i odvajaju Njegovu osobnost od Njegova uma i tijela. Premda takve tvrdnje odaju krajnje nepoznavanje nauka o Kṛṣṇi, neki ljudi zarađuju na tome, zavodeći ljude.

Neke demonske osobe također misle na Kṛṣṇu, ali sa zavišću, kao kralj Kaṁsa, Kṛṣṇin ujak. On je uvijek mislio na Kṛṣṇu, ali kao na neprijatelja. Bio je uvijek u tjeskobi, pitajući se kada će Kṛṣṇa doći i ubiti ga. Takvo razmišljanje neće nam pomoći. Na Kṛṣṇu trebamo misliti s predanošću i ljubavlju. To je bhakti. Trebamo neprestano njegovati znanje o Kṛṣṇi. Kako možemo povoljno njegovati znanje? Učeći od vjerodostojna učitelja. Kṛṣṇa je Svevišnja Božanska Osoba i nekoliko smo puta objasnili da Njegovo tijelo nije materijalno, već vječno blaženo znanje. Takav će nam razgovor o Kṛṣṇi pomoći da postanemo bhakta. Ako pokušamo shvatiti Kṛṣṇu na drugačiji način, iz pogrešna izvora, naš će se pokušaj pokazati neplodnim.

Stoga trebamo usredotočiti um na vječni, prvobitni oblik Kṛṣṇe. Uvjereni u srcu da je Kṛṣṇa Svevišnji, trebamo Ga obožavati. U Indiji postoje tisuće hramova u kojima se Kṛṣṇa obožava i predano služi. Prilikom takva obožavanja i predanog služenja moramo Kṛṣṇi odati poštovanje. Trebamo se pokloniti pred Božanstvom i služiti Ga svojim umom, tijelom, djelatnostima – svime. Tako ćemo postati zaokupljeni Kṛṣṇom, bez odstupanja. To će nam pomoći da dostignemo Kṛṣṇaloku. Ne bismo trebali dopustiti da nas zavode bezobzirni tumači. Moramo slijediti devet različitih procesa predanog služenja, počev sa slušanjem i pjevanjem o Kṛṣṇi. Čisto predano služenje najviše je dostignuće ljudskoga društva.

U sedmom i osmom poglavlju Bhagavad-gīte bilo je objašnjeno čisto predano služenje Gospodina, oslobođeno spekulativnog znanja, mistične yoge i plodonosnih djelatnosti. One koji nisu potpuno pročišćeni mogu privući Gospodinova različita očitovanja, kao što su neosobni brahmajyoti i lokalizirana Paramātmā, ali čisti se bhakta izravno posvećuje služenju Svevišnjega Gospodina.

Postoji prekrasna pjesma o Kṛṣṇi u kojoj je jasno rečeno da obožavatelji polubogova nemaju nimalo inteligencije i nikada ne mogu steći vrhunsku nagradu, Kṛṣṇu. Bhakta može na početku katkada pasti, ali ga ipak trebamo smatrati višim od svih drugih filozofa i yogīja. Onaj tko je uvijek zaokupljen svjesnošću Kṛṣṇe savršeno je sveta osoba. Njegove slučajne djelatnosti koje odstupaju od standarda predanosti postat će sve rjeđe, a on će ubrzo biti utemeljen u potpunu savršenstvu. Ustvari, čisti bhakta ne može pasti, jer Vrhovni Bog osobno vodi brigu o Svojim čistim bhaktama. Stoga inteligentna osoba treba neposredno prihvatiti proces svjesnosti Kṛṣṇe i živjeti sretno u ovom materijalnom svijetu. S vremenom će dobiti vrhunsku nagradu, Kṛṣṇu.