STIH 14
tataḥ śvetair hayair yukte
mahati syandane sthitau
mādhavaḥ pāṇḍavaś caiva
divyau śaṅkhau pradadhmatuḥ
tataḥ – potom; śvetaiḥ – bijeli; hayaiḥ – konji; yukte – upregnuti; mahati – na velikim; syandane – bojnim kolima; sthitau – smješteni; mādhavaḥ – Kṛṣṇa (muž božice sreće); pāṇḍavaḥ – Arjuna (sin Pāṇḍua); ca – također; eva – zacijelo; divyau – transcendentalne; śaṅkhau – u školjke; pradadhmatuḥ – puhnuli.
Na drugoj su strani Gospodin Kṛṣṇa i Arjuna puhnuli u svoje transcendentalne školjke smješteni na velikim bojnim kolima koja su vukli bijeli konji.
SMISAO: Opisano je da su školjke u rukama Kṛṣṇe i Arjune bile transcendentalne, za razliku od školjke u koju je puhnuo Bhīṣmadeva. Oglašavanje transcendentalnih školjki navješćivalo je da druga strana nije imala izgleda na pobjedu, jer je Kṛṣṇa bio na strani Pāṇḍava. Jayas tu pāṇḍu-putrāṇāṁ yeṣāṁ pakṣe janārdanaḥ. Pobjeda uvijek prati osobe kao što su Pāṇḍuovi sinovi, jer je s njima Gospodin Kṛṣṇa. Kad god i gdje god je nazočan Gospodin Kṛṣṇa, nazočna je i božica sreće, jer ona nikada ne živi sama bez svoga muža. Prema tome, pobjeda i sreća očekivali su Arjunu. Na to je upućivao transcendentalni zvuk koji je proizvela školjka Viṣṇua ili Gospodina Kṛṣṇe. K tome je kola na kojima su oba prijatelja sjedila Arjuni poklonio Agni (bog vatre). To je značilo da njihov vozač može u sva tri svijeta, gdje god ih odveze, osvojiti sve strane svijeta.