STIH 19
sa ghoṣo dhārtarāṣṭrāṇāṁ
hṛdayāni vyadārayat
nabhaś ca pṛthivīṁ caiva
tumulo ’bhyanunādayan
saḥ – taj; ghoṣaḥ – vibracija; dhārtarāṣṭrāṇām – Dhṛtarāṣṭrinih sinova; hṛdayāni – srca; vyadārayat – potresao; nabhaḥ – nebo; ca – također; pṛthivīm – površinom Zemlje; ca – također; eva – zacijelo; tumulaḥ – glasno; abhyanunādayan – odjekujući.
Zvuk različitih školjki postao je zaglušujući. Odjekujući nebom i zemljom, potresao je srca Dhṛtarāṣṭrinih sinova.
SMISAO: Kad su Bhīṣma i drugi ratnici na Duryodhaninoj strani puhnuli u školjke, to nije slomilo srca Pāṇḍava. Tako nešto nije spomenuto, ali u ovom je stihu opisano da su zvuci koje je proizvela strana Pāṇḍava potresli srca Dhṛtarāṣṭrinih sinova. To se zbilo zbog Pāṇḍava i njihova povjerenja u Gospodina Kṛṣṇu. Osoba koja prihvati utočište Svevišnjeg Gospodina nema se čega bojati, čak ni usred najveće nevolje.