STIH 20
aham ātmā guḍākeśa
sarva-bhūtāśaya-sthitaḥ
aham ādiś ca madhyaṁ ca
bhūtānām anta eva ca
aham – Ja; ātmā – duša; guḍākeśa – o Arjuna; sarva-bhūta – svih živih bića; āśaya-sthitaḥ – prebivam u srcu; aham – Ja sam; ādiḥ – podrijetlo; ca – također; madhyam – sredina; ca – također; bhūtānām – svih živih bića; antaḥ – kraj; eva – zacijelo; ca – i.
O Arjuna, Ja sam Nad-duša u srcima svih živih bića. Ja sam početak, sredina i kraj svih bića.
SMISAO: U ovom je stihu Arjuna oslovljen kao Guḍākeśa, što znači „onaj tko je nadvladao tamu spavanja". Oni koji spavaju u tmini neznanja ne mogu shvatiti kako se Svevišnja Božanska Osoba očituje na različite načine u materijalnim i duhovnim svjetovima. Zbog toga je važno da je Kṛṣṇa oslovio Arjunu tim imenom. Budući da je Arjuna nadišao takvu tamu, Božanska Osoba pristaje opisati Svoja različita obilja.
Kṛṣṇa najprije obavješćuje Arjunu da je On, u obliku Svoje primarne ekspanzije, duša cijelog kozmičkog očitovanja. Prije stvaranja materijalnog svijeta Svevišnji Gospodin u obliku Svoje potpune ekspanzije očituje puruṣa inkarnacije i sve započinje. Stoga je On ātmā (duša) mahāt-tattve, kozmičkih elemenata. Sveukupna materijalna energija nije uzrok stvaranja; Mahā-Viṣṇu ulazi u mahāt-tattvu, sveukupnu materijalnu energiju. On je duša. Kad Mahā-Viṣṇu uđe u očitovane svemire, ponovno se očituje kao Nad-duša u svakom biću. Iskustvo nam pokazuje da tijelo živoga bića postoji zahvaljujući nazočnosti duhovne iskre. Bez nazočnosti duhovne iskre tijelo se ne može razvijati. Slično tome, materijalni se svijet ne može razviti ako Vrhovna Duša, Kṛṣṇa, ne uđe u njega. Kao što je rečeno u Subala Upaniṣadi – prakṛty-ādi-sarva-bhūtāntar-yāmī sarva-śeṣī ca nārāyaṇaḥ: „Svevišnja je Božanska Osoba kao Nad-duša prisutna u svim očitovanim svemirima."
Trojica puruṣa-avatāra opisana su u Śrīmad-Bhāgavatamu. Opisani su i u Sātvata-tantri. Viṣṇos tu trīṇi rūpāṇi puruṣākhyāny atho viduḥ: Svevišnja Božanska Osoba u materijalnom se svijetu očituje u tri oblika – kao Kāraṇodakaśāyī Viṣṇu, Garbhodakaśāyī Viṣṇu te Kṣīrodakaśāyī Viṣṇu. Mahā-Viṣṇu, odnosno Kāraṇodakaśāyī Viṣṇu, opisan je u Brahma-saṁhiti (5.47). Yaḥ kāraṇārṇava-jale bhajati sma yoga-nidrām: Svevišnji Gospodin Kṛṣṇa, uzrok svih uzroka, leži na kozmičkom oceanu kao Mahā-Viṣṇu. Stoga je Svevišnja Božanska Osoba početak svemira, održavatelj kozmičkih očitovanja i kraj cjelokupne energije.