STIH 21
ādityānām ahaṁ viṣṇur
jyotiṣāṁ ravir aṁśumān
marīcir marutām asmi
nakṣatrāṇām ahaṁ śaśī
ādityānām – među Ādityama; aham – Ja sam; viṣṇuḥ – Svevišnji Gospodin; jyotiṣām – među svijetlećim nebeskim tijelima; raviḥ – Sunce; aṁśu-mān – sjajno; marīciḥ – Marīci; marutām – među Marutima; asmi – Ja sam; nakṣatrāṇām – među zvijezdama; aham – Ja sam; śaśī – Mjesec.
Među Ādityama sam Viṣṇu, među svijetlećim nebeskim tijelima sjajno Sunce, među Marutima Marīci, a među zvijezdama Mjesec.
SMISAO: Među dvanaestoricom Āditya Kṛṣṇa je glavni. Među svijetlećim nebeskim tijelima na nebu Sunce je glavno. U Brahma-saṁhiti opisano je kao sjajno oko Svevišnjeg Gospodina. Postoji pedeset vrsta vjetrova koji pušu u prostoru i predsjedavajuće božanstvo tih vjetrova, Marīci, predstavlja Kṛṣṇu.
Među zvijezdama Mjesec je u noći najistaknutiji i zato predstavlja Kṛṣṇu. Ovaj stih pokazuje da je Mjesec jedna od zvijezda. Stoga zvijezde koje svjetlucaju na nebu također odražavaju sunčevu svjetlost. Vedska književnost ne prihvaća teoriju da u svemiru ima mnogo sunaca. Sunce je jedno, a zvijezde, kao i Mjesec, odražavaju sunčevu svjetlost. Budući da je Mjesec, prema ovom stihu Bhagavad-gīte, jedna od zvijezda, svjetlucave zvijezde nisu sunca, već nalikuju Mjesecu.