STIHOVI 41-42
sakheti matvā prasabhaṁ yad uktaṁ
he kṛṣṇa he yādava he sakheti
ajānatā mahimānaṁ tavedaṁ
mayā pramādāt praṇayena vāpi
yac cāvahāsārtham asat-kṛto ’si
vihāra-śayyāsana-bhojaneṣu
eko ’tha vāpy acyuta tat-samakṣaṁ
tat kṣāmaye tvām aham aprameyam
sakhā – prijateljem; iti – tako; matvā – smatrajući; prasabham – drsko; yat – sve što; uktam – rekao; he kṛṣṇa – o Kṛṣṇa; he yādava – o Yādava; he sakhe – dragi moj prijatelju; iti – tako; ajānatā – ne znajući; mahimānam – slave; tava – Tvoje; idam – to; mayā – ja; pramādāt – iz ludosti; praṇayena – iz ljubavi; vā api – bilo; yat – sve što; ca – također; avahāsa-artham – u šali; asat-kṛtaḥ – bez poštovanja; asi – prema Tebi; vihāra – za odmora; śayyā – dok smo ležali; āsana – sjedili; bhojaneṣu – ili jeli zajedno; ekaḥ – sami; atha vā – ili; api – također; acyuta – o nepogrešivi; tat-samakṣam – među prijateljima; tat – za sve to; kṣāmaye – molim za oproštaj; tvām – Tebe; aham – ja; aprameyam – veliki.
Smatrajući Te prijateljem, nepromišljeno sam Te zvao „O Kṛṣṇa," „O Yādava", „O prijatelju moj", ne znajući Tvoje slave. Molim Te, oprosti mi za sve što sam učinio iz ludosti ili ljubavi. Dok smo se opušteni šalili, ležali na istom krevetu, sjedili ili jeli zajedno, ponekad sami, a ponekad pred prijateljima, mnogo sam se puta ponio prema Tebi bez poštovanja. O nepogrešivi, molim Te, oprosti mi za sve te uvrede.
SMISAO: Iako se Kṛṣṇa pred Arjunom pojavio u Svom kozmičkom obliku, Arjuna se sjeća svog prijateljskog odnosa s Kṛṣṇom i moli Kṛṣṇu da mu oprosti za brojne prisne postupke koji nastaju iz prijateljskog odnosa. Priznaje da nije znao da Kṛṣṇa može poprimiti takav kozmički oblik, premda mu je Kṛṣṇa, kao njegov bliski prijatelj, to objasnio. Arjuna nije znao koliko je puta oslovio Kṛṣṇu bez poštovanja, govoreći „O prijatelju moj", „O Kṛṣṇa", „O Yādava", ne cijeneći Njegovo obilje. No Kṛṣṇa je tako ljubazan i milostiv da se unatoč tom obilju zabavljao s Arjunom kao prijatelj. To je priroda transcendentalne razmjene ljubavi između bhakte i Gospodina. Odnos između živoga bića i Kṛṣṇe je vječan; ne može biti zaboravljen, kao što možemo vidjeti iz Arjunina ponašanja. Iako je Arjuna vidio obilje u kozmičkom obliku, nije mogao zaboraviti svoj prijateljski odnos s Kṛṣṇom.