STIH 44
tasmāt praṇamya praṇidhāya kāyaṁ
prasādaye tvām aham īśam īḍyam
piteva putrasya sakheva sakhyuḥ
priyaḥ priyāyārhasi deva soḍhum
tasmāt – stoga; praṇamya – odajem poštovanje; praṇidhāya – padajući; kāyam – tijelom; prasādaye – molim za milost; tvām – Tebe; aham – ja; īśam – Svevišnjega Gospodina; īḍyam – vrijednog obožavanja; pitā iva – kao otac; putrasya – sina; sakhā iva – kao prijatelj; sakhyuḥ – prijatelja; priyaḥ – ljubavnica; priyāyāḥ – najdražeg; arhasi – trebaš; deva – o Gospodine moj; soḍhum – podnositi.
Ti si Svevišnji Gospodin, kojeg svako živo biće treba obožavati. Zato padam preda Te odajući Ti ponizno poštovanje i molim Te za milost. Kao što otac podnosi bezobrazluke sina, prijatelj drskost prijatelja, a žena familijarnost muža, molim Te, podnosi uvrede koje sam Ti nanio.
SMISAO: Kṛṣṇini bhakte imaju s Kṛṣṇom različite odnose; neki se ophode prema Njemu kao prema sinu, a neki kao prema mužu, prijatelju ili gospodaru. Kṛṣṇa i Arjuna imaju prijateljski odnos. Kṛṣṇa podnosi, kao što to čine otac, muž ili gospodar.