STIH 51
arjuna uvāca
dṛṣṭvedaṁ mānuṣaṁ rūpaṁ
tava saumyaṁ janārdana
idānīm asmi saṁvṛttaḥ
sa-cetāḥ prakṛtiṁ gataḥ
arjunaḥ uvāca – Arjuna reče; dṛṣṭvā – gledajući; idam – ovaj; mānuṣam – ljudski; rūpam – oblik; tava – Tvoj; saumyam – prekrasan; janārdana – o pokoritelju neprijatelja; idānīm – sada; asmi – ja sam; saṁvṛttaḥ – smiren; sa-cetāḥ – u mojoj svjesnosti; prakṛtim – svojoj prirodi; gataḥ – vratio sam se.
Vidjevši Kṛṣṇu u Njegovu izvornom obliku, Arjuna reče: O Janārdana, gledajući ovaj prekrasan ljudski oblik osjećam smirenost. Sada sam se vratio svojoj izvornoj prirodi.
SMISAO: Riječi mānuṣaṁ rūpam jasno pokazuju da Svevišnja Božanska Osoba izvorno ima dvije ruke. Iz ovoga stiha možemo vidjeti da oni koji ismijavaju Kṛṣṇu, smatrajući Ga običnim čovjekom, ne poznaju Njegovu božansku prirodu. Kad bi Kṛṣṇa bio obično ljudsko biće, kako bi mogao pokazati kozmički oblik i četveroruki oblik Nārāyaṇe? Tako je u Bhagavad-gīti jasno rečeno da onaj tko smatra Kṛṣṇu običnim čovjekom i zavodi čitatelja, tvrdeći da ove riječi govori neosobni Brahman u Kṛṣṇi, čini najveću nepravdu. Kṛṣṇa je doista pokazao Svoj kozmički oblik i Svoj četveroruki oblik Viṣṇua. Kako onda može biti obično ljudsko biće? Čisti bhakta nije zbunjen zavodljivim tumačenjima Bhagavad-gīte, jer zna istinu. Izvorni stihovi Bhagavad-gīte jasni su kao sunce; nije im potrebna svjetiljka budalastih tumača.