STIH 14
sarvataḥ pāṇi-pādaṁ tat
sarvato ’kṣi-śiro-mukham
sarvataḥ śrutimal loke
sarvam āvṛtya tiṣṭhati
sarvataḥ – svuda; pāṇi – ruke; pādam – noge; tat – ovom; sarvataḥ – svuda; akṣi – oči; śiraḥ – glave; mukham – lica; sarvataḥ – svuda; śruti-mat – ima uši; loke – u svijetu; sarvam – sve; āvṛtya – obuhvaćajući; tiṣṭhati – postoji.
Njegove ruke i noge, oči, glave, lica i uši prostiru se svuda. Na taj način Nad-duša postoji, prožimajući sve.
SMISAO: Kao što Sunce širi svoje bezbrojne zrake tako Svevišnja Božanska Osoba u obliku Nad-duše prožima sve. U Njemu počivaju sva živa bića, počev od prvoga velikog učitelja, Brahme, pa sve do malih mrava. Postoji bezbroj glava, nogu, ruku i očiju i bezbroj živih bića. Svi oni počivaju u Nad-duši, koja ih održava. Stoga Nad-duša prožima sve. Međutim, individualna duša ne može reći da se njezine ruke, noge i oči prostiru svuda. To nije moguće. Ako misli da pod utjecajem neznanja nije svjesna da se njezine ruke i noge prostiru svuda, ali će kad dostigne pravo znanje postati toga svjesna, njezino je mišljenje proturječno. To znači da individualna duša nije vrhovna, jer je uvjetovana materijalnom prirodom. Svevišnji se razlikuje od individualne duše. Svevišnji Gospodin može Svoju ruku ispružiti beskrajno daleko, ali duša to ne može. U Bhagavad-gīti Gospodin kaže da će prihvatiti cvijet, plod ili vodu, koje Mu ponudimo. Ako je Gospodin daleko, kako može prihvaćati stvari? To je Gospodinova svemoć: iako boravi u Svom prebivalištu, daleko od Zemlje, može ispružiti Svoju ruku i prihvatiti našu ponudu. To je Njegova moć. U Brahma-saṁhiti (5.37) rečeno je – goloka eva nivasaty akhilātma-bhūtaḥ: premda se uvijek zabavlja na Svom transcendentalnom planetu, prožima sve. Individualna duša ne može tvrditi da je sveprožimajuća. Prema tome, ovaj stih opisuje Vrhovnu Dušu, odnosno Božansku Osobu, a ne individualnu dušu.