STIH 34
yathā prakāśayaty ekaḥ
kṛtsnaṁ lokam imaṁ raviḥ
kṣetraṁ kṣetrī tathā kṛtsnaṁ
prakāśayati bhārata
yathā – kao što; prakāśayati – osvjetljava; ekaḥ – jedno; kṛtsnam – cijeli; lokam – svemir; imam – ovo; raviḥ – Sunce; kṣetram – tijelo; kṣetrī – duša; tathā – slično; kṛtsnam – cijelo; prakāśayati – osvjetljava; bhārata – o Bharatin sine.
O Bharatin sine, kao što Sunce samo obasjava cijeli svemir, živo biće u tijelu obasjava čitavo tijelo svjesnošću.
SMISAO: Postoje razne teorije o svjesnosti. U ovom je stihu Bhagavad-gīte naveden primjer Sunca i Sunčeve svjetlosti. Kao što Sunce s jednoga mjesta obasjava cijeli svemir, sićušna duhovna duša, iako se nalazi u srcu ovoga tijela, obasjava čitavo tijelo svjesnošću. Tako je svjesnost dokaz prisutnosti duše, kao što je Sunčeva svjetlost dokaz prisutnosti Sunca. Kad je duša prisutna u tijelu, svjesnost se širi cijelim tijelom. Čim duša napusti tijelo, svjesnost nestaje. Svaki inteligentan čovjek to može lako shvatiti. Svjesnost stoga nije tvorevina materijalnih spojeva. Ona je simptom živoga bića. Premda je svjesnost živoga bića kvalitativno jednaka vrhovnoj svjesnosti, nije vrhovna, jer svjesnost jednoga tijela ne obuhvaća svjesnost drugoga tijela. No Nad-duša, koja prebiva u svim tijelima kao prijatelj duše, svjesna je svih tijela. To je razlika između vrhovne svjesnosti i individualne svjesnosti.