STIH 19
tān ahaṁ dviṣataḥ krūrān
saṁsāreṣu narādhamān
kṣipāmy ajasram aśubhān
āsurīṣv eva yoniṣu
tān – one; aham – Ja; dviṣataḥ – zavidne; krūrān – zle; saṁsāreṣu – u ocean materijalnog postojanja; nara-adhamān – najniže ljude; kṣipāmi – stavljam; ajasram – zauvijek; aśubhān – nepovoljne; āsurīṣu – demonske; eva – zacijelo; yoniṣu – u maternice.
Zavidne i zle, najniže među ljudima, neprestano bacam u ocean materijalnog postojanja, u razne demonske vrste života.
SMISAO: Ovaj stih jasno pokazuje da je stavljanje individualne duše u određeno tijelo isključivo pravo vrhovne volje. Demonski čovjek ne mora prihvatiti Gospodinovu nadmoć i činjenica je da može djelovati po svojim hirovima, ali njegovo sljedeće rođenje ovisi o odluci Svevišnje Božanske Osobe, a ne o njemu. U trećem pjevanju Śrīmad-Bhāgavatama rečeno je da duša nakon smrti biva stavljena u maternicu, u kojoj pod upravom više moći dobiva određenu vrstu tijela. Zato u materijalnom postojanju nalazimo toliko mnogo vrsta života – životinje, kukce, ljude itd. Sve to uređuje viša moć. Nijedna vrsta života ne nastaje slučajno. Što se tiče demonskih osoba, ovdje je jasno rečeno da uvijek iznova bivaju stavljene u maternice demona i tako nastavljaju biti zavidni, najniži ljudi. Smatra se da su takve demonske vrste ljudi uvijek pune požude i mržnje, nasilne i nečiste. Također se smatra da razne vrste lovaca u prašumi pripadaju demonskim vrstama života.