STIH 11
aphalākāṅkṣibhir yajño
vidhi-diṣṭo ya ijyate
yaṣṭavyam eveti manaḥ
samādhāya sa sāttvikaḥ
aphala-ākāṅkṣibhiḥ – bez želje za rezultatom; yajñaḥ – žrtvovanje; vidhi-diṣṭaḥ – prema odredbama spisa; yaḥ – koje; ijyate – izvode; yaṣṭavyam – mora se vršiti; eva – zacijelo; iti – tako; manaḥ – um; samādhāya – usredotočujući; saḥ – to; sāttvikaḥ – u guṇi vrline.
Žrtvovanje koje prema odredbama spisa, iz dužnosti, vrše oni koji ne žele nagradu ima prirodu vrline.
SMISAO: Ljudi obično prinose žrtve s nekom namjerom, ali ovdje je rečeno da se žrtvovanje treba vršiti bez takve želje, iz dužnosti. Uzmimo, na primjer, izvođenje obreda u hramovima ili crkvama. Ljudi ih obično izvode kako bi stekli materijalnu dobrobit, ali takvo žrtvovanje nije u guṇi vrline. Čovjek treba otići u hram ili crkvu iz dužnosti, odati poštovanje Svevišnjoj Božanskoj Osobi i ponuditi cvijeće i hranu. Svatko misli da nema koristi od posjećivanja hrama samo radi obožavanja Boga. No u odredbama spisa nije preporučeno obožavanje radi materijalne dobrobiti. Hram trebamo posjećivati samo da bismo odali poštovanje Božanstvu. To će nas dovesti u guṇu vrline. Svaki je civiliziran čovjek dužan pokoravati se naredbama spisa i odavati poštovanje Svevišnjoj Božanskoj Osobi.