STIH 1
arjuna uvāca
sannyāsasya mahā-bāho
tattvam icchāmi veditum
tyāgasya ca hṛṣīkeśa
pṛthak keśi-niṣūdana
arjunaḥ uvāca – Arjuna reče; sannyāsasya – o redu odricanja; mahā-bāho – o Gospodine snažnih ruku; tattvam – istinu; icchāmi – želim; veditum – saznati; tyāgasya – o odricanju; ca – također; hṛṣīkeśa – o gospodaru osjetila; pṛthak – drugačije; keśi-niṣūdana – o ubojico demona Keśija.
Arjuna reče: O Gospodine snažnih ruku, o ubojico demona Keśīja, gospodaru osjetila, želim saznati što je svrha odricanja [tyāge] i reda odricanja [sannyāse].
SMISAO: Bhagavad-gītā se ustvari završava sa sedamnaestim poglavljem. Osamnaesto je poglavlje dodatni, sažeti prikaz tema o kojima je bilo riječi ranije. U svakom poglavlju Bhagavad-gīte Gospodin Kṛṣṇa naglašava da predano služenje Svevišnje Božanske Osobe predstavlja krajnji cilj života. To je sažeto objašnjeno u osamnaestom poglavlju kao najpovjerljiviji put znanja. U prvih šest poglavlja, naglašava se predano služenje: yoginām api sarveṣām… „Najbolji od svih yogīja ili transcendentalista je onaj tko uvijek misli na Mene." U sljedećih šest poglavlja, Gospodin govori o čistom predanom služenju, njegovoj prirodi i djelatnostima, a u posljednjih šest poglavlja opisuje znanje, odricanje, svjetovne i transcendentalne djelatnosti i predano služenje. Zaključeno je da sve djelatnosti trebaju biti povezane sa Svevišnjim Gospodinom, predstavljenim riječima oṁ tat sat, koje upućuju na Viṣṇua, Vrhovnu Osobu. Treći dio Bhagavad-gīte pokazuje da je krajnja svrha života predano služenje i ništa drugo. To je bilo dokazano navođenjem izjava prethodnih ācārya i Brahma-sūtre, odnosno Vedānta-sūtre. Neki impersonalisti misle da imaju isključivo pravo na znanje Vedānta-sūtre, ali Vedānta-sūtra je namijenjena razumijevanju predanog služenja, jer je njezin tvorac i poznavatelj sam Gospodin. To je bilo opisano u petnaestom poglavlju. U svakom spisu, svakoj Vedi, cilj je predano služenje. To je objašnjeno u Bhagavad-gīti.
Kao što je u drugom poglavlju bio izložen pregled čitavog sadržaja, tako je u osamnaestom poglavlju izložen sažeti prikaz svih uputa. Istaknuto je da je cilj života odricanje i dostizanje transcendentalnog položaja iznad utjecaja triju guṇa materijalne prirode. Arjuna želi jasnije shvatiti dvije istaknute teme Bhagavad-gīte, odricanje (tyāgu) i red odricanja (sannyāsu) i zato pita za značenje tih dviju riječi.
U ovom su stihu važne dvije riječi kojima je oslovljen Svevišnji Gospodin – Hṛṣīkeśa i Keśi-niṣūdana. Hṛṣīkeśa je Kṛṣṇa, gospodar svih osjetila, koji nam uvijek može pomoći da dostignemo mir uma. Arjuna Ga moli da sve ukratko izloži na takav način da može zadržati svoju staloženost. On još ima neke sumnje, a sumnje se uvijek uspoređuju s demonima. Zato oslovljava Kṛṣṇu kao Keśi-niṣūdanu. Među demonima koje je Gospodin ubio, Keśī je bio najopasniji. Arjuna sada očekuje da Kṛṣṇa ubije demona sumnje.