STIH 61
īśvaraḥ sarva-bhūtānāṁ
hṛd-deśe ’rjuna tiṣṭhati
bhrāmayan sarva-bhūtāni
yantrārūḍhāni māyayā
īśvaraḥ – Svevišnji Gospodin; sarva-bhūtānām – svih živih bića; hṛt-deśe – u predjelu srca; arjuna – o Arjuna; tiṣṭhati – prebiva; bhrāmayan – uzrokuje lutanje; sarva-bhūtāni – sva živa bića; yantra – u stroju; ārūḍhāni – smještena; māyayā – opčinjena materijalnom energijom.
Svevišnji se Gospodin nalazi u svačijem srcu, o Arjuna, i upravlja lutanjima svih živih bića, koja su smještena u stroju načinjenom od materijalne energije.
SMISAO: Arjuna nije bio vrhovni poznavatelj i njegova odluka da se bori ili ne bori temeljila se na njegovu ograničenom rasuđivanju. Gospodin Kṛṣṇa je objasnio da živo biće nije sve u svemu. Svevišnja Božanska Osoba, On sam, Kṛṣṇa, kao lokalizirana Nad-duša prebiva u srcu živoga bića i usmjerava ga. Nakon što promijeni tijelo živo biće zaboravlja svoja prošla djela, ali Nad-duša, kao poznavatelj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, ostaje svjedok svih njegovih djelatnosti. Stoga svim djelatnostima živih bića upravlja Nad-duša. Živo biće dobiva ono što zaslužuje i biva nošeno materijalnim tijelom, stvorenim u materijalnoj energiji po naredbi Nad-duše. Čim se nađe u određenoj vrsti tijela, mora djelovati pod utjecajem tog tjelesnog stanja. Osoba u brzom autu vozi brže od osobe u sporijem autu, iako vozači, živa bića, mogu biti ista. Slično tome, po naredbi Vrhovne Duše materijalna priroda oblikuje određenu vrstu tijela za određenu vrstu živoga bića tako da ono može djelovati u skladu sa svojim prošlim željama. Živo biće nije neovisno. Ne bi trebalo misliti da ne ovisi o Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Uvijek je pod upravom Gospodina. Zato se mora predati i to je poruka sljedećeg stiha.