STIH 46
yāvān artha uda-pāne
sarvataḥ samplutodake
tāvān sarveṣu vedeṣu
brāhmaṇasya vijānataḥ
yāvān – sve to; arthaḥ – namijenjeno je; uda-pāne – zdencu s vodom; sarvataḥ – sve svrhe; sampluta-udake – u velikoj vodenoj površini; tāvān – slično tome; sarveṣu – svim; vedeṣu – vedskim spisima; brāhmaṇasya – čovjek koji poznaje Vrhovni Brahman; vijānataḥ – koji posjeduje potpuno znanje.
Velika vodena površina može ostvariti sve svrhe kojima služi maleni zdenac. Slično tome, onaj tko zna krajnju svrhu Veda može ostvariti sve ostale svrhe opisane u Vedama.
SMISAO: Obredi i žrtvovanja opisani u dijelu vedske književnosti zvanom karma-kāṇḍa namijenjeni su poticanju postupna napredovanja na putu samospoznaje. Cilj samospoznaje jasno je opisan u petnaestom poglavlju Bhagavad-gīte (15.15): cilj je proučavanja Veda spoznati Gospodina Kṛṣṇu, prvobitnog uzroka svega. Prema tome, samospoznaja predstavlja spoznaju Kṛṣṇe i našega vječnog odnosa s Njim. Odnos između živih bića i Kṛṣṇe također je opisan u petnaestom poglavlju Bhagavad-gīte (15.7). Živa bića su sastavni djelići Kṛṣṇe. Zato je oživljavanje svjesnosti Kṛṣṇe osobnoga živog bića najviša razina savršenstva vedskog znanja. To je potvrđeno u Śrīmad-Bhāgavatamu (3.33.7):
aho bata śva-paco ’to garīyān
yaj-jihvāgre vartate nāma tubhyam
tepus tapas te juhuvuḥ sasnur āryā
brahmānūcur nāma gṛṇanti ye te
„O moj Gospodine, osoba koja pjeva Tvoje sveto ime utemeljena je na najvišoj razini samospoznaje, čak i ako se rodila u niskoj obitelji caṇḍāla (onih koji jedu pseće meso). Takva je osoba sigurno izvršila sve vrste pokora i žrtvovanja u skladu s vedskim obredima te proučila vedske spise mnogo puta nakon što se okupala na svim svetim mjestima hodočašća. Ona se smatra najboljim članom obitelji Arijaca."
Čovjek mora biti dovoljno razborit da shvati cilj Veda i da ne bude vezan samo za obrede. Ne bi trebao željeti da se uzdigne u rajsko kraljevstvo radi boljeg standarda osjetilnog uživanja. U ovom dobu običan čovjek ne može slijediti sva pravila i propise vedskih obreda niti može potanko proučiti čitavu Vedāntu i sve Upaniṣade. Ostvarivanje različitih svrha Veda zahtijeva mnogo vremena, energije, znanja i sredstava. To je teško ostvarivo u ovom dobu. Najbolja svrha vedske kulture ostvaruje se pjevanjem Gospodinova svetog imena, kao što je preporučio Gospodin Caitanya, izbavitelj svih palih duša. Kada je veliki poznavatelj Veda Prakāśānanda Sarasvatī upitao Gospodina Caitanyu zašto On, Gospodin, pjeva Gospodinovo sveto ime kao sentimentalist umjesto da proučava filozofiju Vedānte, Gospodin je odgovorio da Ga Njegov duhovni učitelj smatra velikom budalom i da Mu je zato naložio da pjeva sveto ime Gospodina Kṛṣṇe. On je to učinio i postao obuzet zanosom poput luđaka. U ovom dobu Kali stanovništvo je većinom budalasto i nema pravu naobrazbu potrebnu za razumijevanje filozofije Vedānte. Najbolja svrha filozofije Vedānte može se ostvariti pjevanjem Gospodinova svetog imena bez uvreda. Vedānta je posljednja riječ vedske mudrosti, a Gospodin Kṛṣṇa je pisac i poznavatelj filozofije Vedānte. Najviši je vedāntist osoba koja nalazi zadovoljstvo u pjevanju svetog imena. To je krajnji cilj sveg vedskog misticizma.