STIH 71
vihāya kāmān yaḥ sarvān
pumāṁś carati niḥspṛhaḥ
nirmamo nirahaṅkāraḥ
sa śāntim adhigacchati
vihāya – odbacujući; kāmān – materijalne želje za osjetilnim zadovoljstvom; yaḥ – koja; sarvān – sve; pumān – osoba; carati – živi; niḥspṛhaḥ – bez želja; nirmamaḥ – bez osjećaja vlasništva; nirahaṅkāraḥ – bez lažnog ega; saḥ – ona; śāntim – savršen mir; adhigacchati – dostiže.
Samo osoba koja je odbacila sve želje za zadovoljavanjem osjetila, koja je, oslobođena želja, odbacila svaki osjećaj vlasništva i koja nema lažni ego može dostići pravi mir.
SMISAO: Biti bez želja znači nemati želja za osjetilnim zadovoljstvom. Drugim riječima, želja za svjesnošću Kṛṣṇe pravo je stanje bez želja. Na savršenoj razini svjesnosti Kṛṣṇe osoba shvaća da je u svom prirodnom položaju Kṛṣṇin vječni sluga i ne poistovjećuje se s materijalnim tijelom niti svojata pravo vlasništva nad bilo čim u svijetu. Onaj tko je utemeljen na toj savršenoj razini zna da se sve mora upotrijebiti za Kṛṣṇino zadovoljstvo jer je Kṛṣṇa vlasnik svega. Arjuna se nije htio boriti zbog vlastitoga osjetilnog zadovoljstva, ali kad je postao potpuno svjestan Kṛṣṇe borio se zato što je to Kṛṣṇa htio od njega. Nije se želio boriti radi sebe, ali za Kṛṣṇu taj se isti Arjuna borio kako je najbolje mogao. Pravo stanje bez želja jest želja za zadovoljavanjem Kṛṣṇe, a ne umjetan pokušaj uništavanja želja. Živo biće ne može biti bez želja ili bez osjećaja, ali mora promijeniti njihovu prirodu. Osoba koja nema materijalnih želja sigurno zna da sve pripada Kṛṣṇi (īśāvāsyam idaṁ sarvam) i stoga ne svojata pravo vlasništva ni nad čim. To se transcendentalno znanje temelji na samospoznaji – na savršenu znanju da je svako živo biće vječan sastavni djelić Kṛṣṇe u duhovnom jedinstvu i da stoga u svom vječnom položaju nikada nije ravno Kṛṣṇi ili veće od Njega. To razumijevanje svjesnosti Kṛṣṇe temeljno je načelo pravog mira.