STIH 20
karmaṇaiva hi saṁsiddhim
āsthitā janakādayaḥ
loka-saṅgraham evāpi
sampaśyan kartum arhasi
karmaṇā – radom; eva – čak; hi – zacijelo; saṁsiddhim – u savršenstvu; āsthitāḥ – utemeljeni; janaka-ādayaḥ – Janaka i drugi kraljevi; loka-saṅgraham – ljude; eva api – također; sampaśyan – uzimajući u obzir; kartum – da djeluješ; arhasi – dolikuje ti.
Kraljevi poput Janake dostigli su savršenstvo samim obavljanjem propisanih dužnosti. Stoga, samo da bi poučio ljude, izvrši svoju dužnost.
SMISAO: Kraljevi poput Janake bili su samospoznate duše i zato nisu morali obavljati dužnosti propisane u Vedama, ali su ipak vršili sve propisane djelatnosti kako bi ljudima pružili primjer. Janaka je bio otac Sīte i tast Gospodina Śrī Rāme. Kao Gospodinov veliki bhakta bio je utemeljen na transcendentalnoj razini, ali je zbog svog kraljevskog položaja (bio je kralj Mithile, dijela indijske pokrajine Bihar), morao poučiti svoje podanike kako trebaju obavljati propisane dužnosti. Gospodin Kṛṣṇa i Njegov vječni prijatelj Arjuna nisu se trebali boriti u bici na Kurukṣetri, ali su se borili kako bi poučili ljude da je nasilje također potrebno u situaciji kada se cilj ne može postići razboritim uvjeravanjem. Prije bitke na Kurukṣetri bio je uložen sav napor da se rat izbjegne, čak je i Svevišnja Božanska Osoba pokušala to učiniti, ali druga je strana bila odlučna u namjeri da se bori. Za takav je pravedan cilj bila nužna borba. Premda osobu svjesnu Kṛṣṇe ne mora zanimati svijet, ipak djeluje da bi poučila ljude kako trebaju živjeti i djelovati. Iskusne osobe svjesne Kṛṣṇe mogu svojim postupcima navesti druge da ih slijede. To će biti objašnjeno u sljedećem stihu.