STIH 26
na buddhi-bhedaṁ janayed
ajñānāṁ karma-saṅginām
joṣayet sarva-karmāṇi
vidvān yuktaḥ samācaran
na – ne; buddhi-bhedam – uznemirenost inteligencije; janayet – treba uzrokovati; ajñānām – budalastih; karma-saṅginām – koji su vezani za plodonosni rad; joṣayet – treba uskladiti; sarva – sav; karmāṇi – rad; vidvān – učena osoba; yuktaḥ – koja djeluje; samācaran – primjenjujući.
Da ne bi uznemirila umove neukih ljudi vezanih za plodonosne rezultate propisanih dužnosti, učena ih osoba ne bi trebala poticati da prestanu raditi. Umjesto toga, radeći u duhu predanosti, treba ih poticati na vršenje svih vrsta djelatnosti [kako bi postupno razvili svjesnost Kṛṣṇe].
SMISAO: Vedaiś ca sarvair aham eva vedyaḥ. To je krajnji cilj svih vedskih obreda. Spoznaja Kṛṣṇe, krajnjeg cilja života, predstavlja svrhu svih obreda, svih žrtvovanja i svega što je napisano u Vedama, sa svim uputama za materijalne djelatnosti. Budući da ne znaju ništa više od zadovoljavanja osjetila, uvjetovane duše proučavaju Vede s tim ciljem. No kroz plodonosne djelatnosti i zadovoljavanje osjetila ograničeno vedskim obredima mogu se postupno uzdići na razinu svjesnosti Kṛṣṇe. Spoznata duša svjesna Kṛṣṇe ne bi trebala uznemiravati druge u njihovim djelatnostima ili shvaćanju, već svojim djelovanjem treba pokazati kako se plodovi sveg rada mogu posvetiti služenju Kṛṣṇe. Učena osoba svjesna Kṛṣṇe treba tako djelovati da neuka osoba, koja radi da bi zadovoljila svoja osjetila, može naučiti kako treba djelovati i kako se treba ponašati. Za razliku od neuka čovjeka, kojeg ne bi trebalo uznemiravati u njegovu djelovanju, osoba koja je razvila malo svjesnosti Kṛṣṇe može izravno služiti Gospodina, bez slijeđenja ostalih vedskih postupaka. Takav sretan čovjek ne treba izvoditi vedske obrede, jer neposrednom svjesnošću Kṛṣṇe može steći sve rezultate koje bi inače stekao obavljanjem propisanih dužnosti.