STIH 43
evaṁ buddheḥ paraṁ buddhvā
saṁstabhyātmānam ātmanā
jahi śatruṁ mahā-bāho
kāma-rūpaṁ durāsadam
evam – tako; buddheḥ – od inteligencije; param – viša; buddhvā – znajući; saṁstabhya – obuzdaj; ātmānam – um; ātmanā – razboritom inteligencijom; jahi – savladaj; śatrum – neprijatelja; mahā-bāho – snažnih ruku; kāma-rūpam – u obliku požude; durāsadam – strašnog.
O Arjuna snažnih ruku, znajući da je transcendentalna prema materijalnim osjetilima, umu i inteligenciji, osoba treba razboritom duhovnom inteligencijom [svjesnošću Kṛṣṇe] obuzdati um i tako duhovnom snagom savladati toga nezasitnog neprijatelja poznatog kao požuda.
SMISAO: Ovo poglavlje Bhagavad-gīte jasno upućuje na svjesnost Kṛṣṇe kroz spoznaju jastva kao vječnog sluge Svevišnje Božanske Osobe, odbacujući neosobnu prazninu kao krajnji cilj. U materijalnom životu živo biće nedvojbeno dolazi pod utjecaj sklonosti k požudi i želji za gospodarenjem bogatstvima materijalne prirode. Želja za vladanjem i osjetilnim uživanjem najveći je neprijatelj uvjetovane duše, ali svjesnošću Kṛṣṇe duša može ovladati materijalnim osjetilima, umom i inteligencijom. Osoba ne mora odjednom ostaviti svoj posao i propisane dužnosti, ali postupnim razvijanjem svjesnosti Kṛṣṇe može se, zahvaljujući postojanoj inteligenciji usmjerenoj k njezinu čistom identitetu, utemeljiti na transcendentalnoj razini, ne dolazeći pod utjecaj materijalnih osjetila i uma. To je bit ovoga poglavlja. U nezrelom stadiju materijalnog postojanja filozofska spekulacija i umjetni pokušaji vladanja osjetilima takozvanim yoga vježbama ne mogu pomoći čovjeku da napreduje u duhovnom životu. Osoba mora uz pomoć više inteligencije razviti svjesnost Kṛṣṇe.
Tako se završavaju Bhaktivedantina tumačenja trećega poglavlja Śrīmad Bhagavad-gīte pod naslovom „Karma-yoga, izvršavanje propisanih dužnosti u svjesnosti Kṛṣṇe".