STIH 42
indriyāṇi parāṇy āhur
indriyebhyaḥ paraṁ manaḥ
manasas tu parā buddhir
yo buddheḥ paratas tu saḥ
indriyāṇi – osjetila; parāṇi – viša; āhuḥ – kaže se; indriyebhyaḥ – od osjetila; param – viši; manaḥ – um; manasaḥ – od uma; tu – također; parā – viša; buddhiḥ – inteligencija; yaḥ – koja; buddheḥ – od inteligencije; parataḥ – viša; tu – ali; saḥ – ona.
Aktivna su osjetila viša od materije, um je viši od osjetila, inteligencija je viša od uma, a duša je viša od inteligencije.
SMISAO: Osjetila su različita polja djelovanja za požudu. Požuda prebiva u tijelu, ali se očituje kroz osjetila. Zato su osjetila viša od tijela kao cjeline. Ta se oruđa ne koriste u prisutnosti više svjesnosti ili svjesnosti Kṛṣṇe. U svjesnosti Kṛṣṇe duša dolazi u izravan dodir sa Svevišnjom Božanskom Osobom. Stoga se ovdje opisana hijerarhija tjelesnih funkcija završava s Vrhovnom Dušom. Tjelesne djelatnosti predstavljaju funkcije osjetila, a s prestankom djelovanja osjetila prestaju sve tjelesne djelatnosti. Budući da je um aktivan, čak i kad je tijelo mirno i odmara se, um će djelovati, kao što čini za vrijeme sna. Ali viša od uma je odlučnost inteligencije, a viša od inteligencije je sama duša. Stoga, ako duša djeluje u izravnu odnosu sa Svevišnjim, um, inteligencija i osjetila, koji su niži od duše, bit će automatski aktivni. U Kaṭha Upaniṣadi postoji sličan odlomak, u kojem se opisuje da su predmeti osjetilnog zadovoljstva viši od osjetila, a um viši od predmeta osjetila. Stoga, ako je um uvijek zaokupljen neposrednim služenjem Gospodina, osjetila ne mogu biti zaokupljena nečim drugim. To je stanje uma već bilo objašnjeno. Paraṁ dṛṣtvā nivartate. Ako je um zaokupljen transcendentalnim služenjem Gospodina, ne može biti zaokupljen nižim sklonostima. U Kaṭha Upaniṣadi duša je opisana kao mahān, velika. Prema tome, duša je viša od svega – predmeta osjetila, osjetila, uma i inteligencije. Stoga neposredno razumijevanje prirodnog položaja duše predstavlja rješenje čitavoga problema.
Osoba mora inteligencijom shvatiti prirodni položaj duše i zatim uvijek zaokupljati um svjesnošću Kṛṣṇe. To rješava čitav problem. Početniku u duhovnom životu obično se savjetuje da izbjegava predmete osjetila, ali um se mora osnažiti korištenjem inteligencije. Ako koristeći inteligenciju um zaokupimo svjesnošću Kṛṣṇe, potpuno se predajući Svevišnjoj Božanskoj Osobi, um samim tim postaje snažniji. Premda su osjetila vrlo snažna, poput zmija, neće biti djelotvornija od zmije sa slomljenim zubima. Međutim, iako je duša gospodar inteligencije, uma i osjetila, ako se ne osnaži druženjem s Kṛṣṇom u svjesnosti Kṛṣṇe, može vrlo lako pasti zbog uznemirena uma.