STIH 22
yadṛcchā-lābha-santuṣṭo
dvandvātīto vimatsaraḥ
samaḥ siddhāv asiddhau ca
kṛtvāpi na nibadhyate
yadṛcchā – sam od sebe; lābha – dobitkom; santuṣṭaḥ – zadovoljan; dvandva – dvostranost; atītaḥ – nadišao; vimatsaraḥ – oslobođen zavisti; samaḥ – postojan; siddhau – u uspjehu; asiddhau – neuspjehu; ca – i; kṛtvā – djeluje; api – iako; na – nikada; nibadhyate – podliježe utjecaju.
Osoba oslobođena dvostranosti koja nije zavidna i koja je postojana i u uspjehu i u neuspjehu, zadovoljna dobitkom koji dolazi sam od sebe, iako djeluje, nikada se ne zapleće.
SMISAO: Osoba svjesna Kṛṣṇe ne ulaže velik napor čak ni u održavanje tijela. Zadovoljna je onim što dođe samo od sebe. Ne prosi niti posuđuje, već pošteno radi koliko god može i zadovoljna je onim što stekne poštenim radom. Stoga nije ovisna u pogledu uzdržavanja. Ne dopušta da ičija služba omete njezinu službu u svjesnosti Kṛṣṇe. Međutim, radi služenja Gospodina može raditi bilo što i nije uznemirena dvostranošću materijalnog svijeta. Dvostranost se materijalnog svijeta doživljava kao toplina i hladnoća ili patnja i sreća. Osoba svjesna Kṛṣṇe transcendentalna je prema toj dvostranosti jer bez oklijevanja djeluje na bilo koji način za zadovoljstvo Kṛṣṇe. Zato je postojana i u uspjehu i u neuspjehu. Ti su znaci vidljivi kada netko u potpunosti posjeduje transcendentalno znanje.