STIHOVI 20-23
yatroparamate cittaṁ
niruddhaṁ yoga-sevayā
yatra caivātmanātmānaṁ
paśyann ātmani tuṣyati
sukham ātyantikaṁ yat tad
buddhi-grāhyam atīndriyam
vetti yatra na caivāyaṁ
sthitaś calati tattvataḥ
yaṁ labdhvā cāparaṁ lābhaṁ
manyate nādhikaṁ tataḥ
yasmin sthito na duḥkhena
guruṇāpi vicālyate
taṁ vidyād duḥkha-saṁyoga-
viyogaṁ yoga-saṁjñitam
yatra – u stanju u kojem; uparamate – prestaju (jer osjeća transcendentalnu sreću); cittam – umne djelatnosti; niruddham – odvojen od materije; yoga-sevayā – yogom; yatra – u kojem; ca – također; eva – zacijelo; ātmanā – čistim umom; ātmānam – jastva; paśyan – spoznajući položaj; ātmani – u sebi; tuṣyati – postaje zadovoljan; sukham – sreća; ātyantikam – najviša; yat – koja; tat – tom; buddhi – inteligencijom; grāhyam – dostupna; atīndriyam – transcendentalna; vetti – zna; yatra – u kojoj; na – nikada; ca – također; eva – zacijelo; ayam – on; sthitaḥ – utemeljen; calati – odvaja; tattvataḥ – od istine; yam – to; labdhvā – dostigavši; ca – također; aparam – bilo koji drugi; lābham – dobitak; manyate – smatra; na – nikada; adhikam – većim; tataḥ – od toga; yasmin – u kojem; sthitaḥ – utemeljen; na – nikada; duḥkhena – bijedama; guruṇā api – čak i ako su vrlo teške; vicālyate – biva potresen; tam – to; vidyāt – moraš znati; duḥkha-saṁyoga – bijeda zbog materijalnog dodira; viyogam – uništenje; yoga-saṁjñitam – koje se naziva trans u yogi.
U stanju savršenstva zvanom trans ili samādhi, um se zahvaljujući primjeni yoge potpuno suzdržava od materijalnih umnih djelatnosti. To savršenstvo obilježava sposobnost yogīja da čistim umom vidi jastvo i uživa i raduje se u sebi. U tom radosnom stanju osjeća beskrajnu transcendentalnu sreću, koju spoznaje transcendentalnim osjetilima. Tako utemeljen, nikada se ne odvaja od istine i misli da nema većega dobitka. Utemeljen u takvu položaju, nikada se ne dvoumi, čak ni usred najveće nevolje. To je prava sloboda od svih bijeda koje nastaju zbog dodira s materijom.
SMISAO: Slijeđenjem procesa yoge yogī postupno odbacuje vezanost za materijalna shvaćanja. To je glavno obilježje načela yoge. Nakon toga utemeljuje se u transu, samādhiju, što znači da spoznaje Nad-dušu transcendentalnim umom i inteligencijom, oslobođen pogrešna poistovjećivanja jastva s Vrhovnim Jastvom. Proces se yoge manje-više temelji na načelima Patañjalijeva sustava. Neki neovlašteni tumači pokušavaju poistovjetiti jastvo s Nad-dušom, a monisti takvu spoznaju smatraju oslobođenjem, međutim ne shvaćaju pravu svrhu Patañjalijeva sustava yoge. U Patañjalijevu se sustavu prihvaća transcendentalno zadovoljstvo, ali monisti ne prihvaćaju transcendentalno zadovoljstvo iz straha da ne bi doveli u pitanje teoriju jedinstva. Monist ne prihvaća dvojnost znanja i poznavatelja, ali u ovom se stihu prihvaća transcendentalno zadovoljstvo – koje se spoznaje transcendentalnim osjetilima. To je potvrdio Patañjali Muni, glasoviti izlagač sustava yoge. Veliki mudrac u svojim Yoga-sūtrama (3.34) izjavljuje: puruṣārtha-śūnyānāṁ guṇānāṁ pratiprasavaḥ kaivalyaṁ svarūpa-pratiṣṭhā vā citi-śaktir iti.
Ta je citi-śakti, unutarnja moć, transcendentalna. Puruṣārtha se odnosi na svjetovnu pobožnost, gospodarski razvoj, zadovoljavanje osjetila te na kraju pokušaj sjedinjavanja sa Svevišnjim. To „sjedinjavanje sa Svevišnjim" monisti nazivaju kaivalyam. No prema Patañjaliju, kaivalyam je unutarnja, transcendentalna moć kojom živo biće postaje svjesno svoga prirodnog položaja. Gospodin Caitanya to stanje naziva ceto-darpaṇa-mārjanam, čišćenje nečista ogledala uma, i ono zapravo predstavlja oslobođenje – bhava-mahā-dāvāgni-nirvāpaṇam. Teorija nirvāṇe, koja je tek preliminarna, odgovara istom načelu. To se stanje u Bhāgavatamu (2.10.6) naziva svarūpeṇa vyavasthitiḥ. Bhagavad-gītā to potvrđuje u ovom stihu.
Nakon nirvāṇe, tj. prestanka materijalnog postojanja, očituju se duhovne djelatnosti, odnosno predano služenje Gospodina, poznato kao svjesnost Kṛṣṇe. Prema riječima Bhāgavatama – svarūpeṇa vyavasthitiḥ: to je „pravi život živoga bića". Māyā, iluzija, stanje je duhovnog života zaraženog materijalnom bolešću. Oslobođenje od materijalne bolesti ne podrazumijeva uništenje izvornoga vječnog položaja živoga bića. Patañjali to također prihvaća riječima kaivalyaṁ svarūpa-pratiṣṭhā vā citi-śaktir iti. Ta citi-śakti, transcendentalno zadovoljstvo, pravi je život. To je potvrđeno u Vedānta-sūtri (1.1.12) riječima ānanda-mayo 'bhyāsāt. Prirodno transcendentalno zadovoljstvo krajnji je cilj yoge i lako se dostiže predanim služenjem, bhakti-yogom. Bhakti-yoga bit će jasno opisana u sedmome poglavlju Bhagavad-gīte.
U sustavu yoge opisanom u ovom poglavlju postoje dvije vrste samādhija, zvanih samprajñāta-samādhi i asamprajñāta-samādhi. Kad osoba dostigne transcendentalnu razinu raznovrsnim filozofskim istraživanjem, kaže se da je dostigla samprajñāta-samādhi. U asamprajñāta-samādhiju nema više nikakve veze sa svjetovnim zadovoljstvom, jer je transcendentalna prema svim vrstama sreće koje potječu od osjetila. Jednom utemeljen u tom transcendentalnom položaju, yogī se nikada ne dvoumi. Ako ne može dostići taj položaj, nije uspješan. Današnja takozvana yoga koja obuhvaća razna osjetilna zadovoljstva čista je suprotnost. Yogī koji održava spolne odnose i uzima opojna sredstva predstavlja lakrdiju. Čak i yogīji koje privlače siddhiji (savršenstva) u procesu yoge nisu utemeljeni u savršenu položaju. Ako osjećaju privlačnost prema popratnim rezultatima yoge, ne mogu dostići razinu savršenstva opisanu u ovom stihu. Oni koji prave predstavu od gimnastičkih vještina i siddhija, trebali bi znati da se time udaljuju od cilja yoge.
Najbolja je yoga u ovom dobu svjesnost Kṛṣṇe, koja vodi do uspjeha. Osoba svjesna Kṛṣṇe toliko je sretna u svom djelovanju da ne teži ni za kakvom drugom srećom. Ako netko želi primjenjivati haṭha-yogu, dhyāna-yogu ili jñāna-yogu, naići će na brojne zapreke, posebno u ovom dobu licemjerja, ali takav problem ne postoji u primjeni karma-yoge ili bhakti-yoge.
Sve dok imamo materijalno tijelo moramo zadovoljavati njegove potrebe, kao što su potreba za hranom, snom, sigurnošću i razmnožavanjem. Međutim, osoba utemeljena u čistoj bhakti-yogi, svjesnosti Kṛṣṇe, ne nadražuje osjetila dok zadovoljava potrebe tijela, već prihvaća najosnovnije životne potrepštine, nastojeći da izvuče najveću korist iz loše sklopljena posla i uživa u transcendentalnoj sreći u svjesnosti Kṛṣṇe. Ne mari za popratne pojave – kao što su nesreća, bolest, nestašica ili čak smrt najdražeg rođaka – ali uvijek budno obavlja svoje dužnosti u svjesnosti Kṛṣṇe, bhakti-yogi. Nesretni slučajevi nikada je ne odvraćaju od njezinih dužnosti. U Bhagavad-gīti (2.14) rečeno je: āgamāpāyino 'nityās tāṁs titikṣasva bhārata. Podnosi sve takve događaje jer zna da dolaze i odlaze i ne utječu na njezine dužnosti. Na taj način dostiže najviše savršenstvo yoge.