STIH 30
yo māṁ paśyati sarvatra
sarvaṁ ca mayi paśyati
tasyāhaṁ na praṇaśyāmi
sa ca me na praṇaśyati
yaḥ – tko god; mām – Mene; paśyati – vidi; sarvatra – svuda; sarvam – sve; ca – i; mayi – u Meni; paśyati – vidi; tasya – za njega; aham – Ja; na – nisam; praṇaśyāmi – izgubljen; saḥ – on; ca – također; me – za Mene; na – nije; praṇaśyati – izgubljen.
Onaj tko svuda vidi Mene i sve vidi u Meni nikada se ne odvaja od Mene niti se Ja ikada odvajam od njega.
SMISAO: Osoba svjesna Kṛṣṇe vidi Gospodina Kṛṣṇu svuda i sve vidi u Kṛṣṇi. Ona može naizgled vidjeti sve odvojene pojavnosti materijalne prirode, ali u svim okolnostima svjesna je Kṛṣṇe, znajući da je sve očitovanje Kṛṣṇine energije. Ništa ne može postojati bez Kṛṣṇe. Kṛṣṇa je gospodar svega – to je temeljno načelo svjesnosti Kṛṣṇe. Svjesnost Kṛṣṇe je stanje razvijene ljubavi prema Kṛṣṇi – razina transcendentalna čak i prema materijalnom oslobođenju. U tom stadiju svjesnosti Kṛṣṇe, transcendentalnom prema samospoznaji, Kṛṣṇa postaje sve za bhaktu, koji potpuno obuzet ljubavlju prema Kṛṣṇi postaje sjedinjen s Kṛṣṇom. Između Gospodina i bhakte tada vlada blizak odnos. U tom stadiju živo biće nikada ne može biti uništeno, niti Božanska Osoba ikada nestaje s pogleda bhakte. Stapanje s Kṛṣṇom duhovno je uništenje. Bhakta se ne izlaže toj opasnosti. U Brahma-saṁhiti (5.38) rečeno je:
premāñjana-cchurita-bhakti-vilocanena
santaḥ sadaiva hṛdayeṣu vilokayanti
yaṁ śyāmasundaram acintya-guṇa-svarūpaṁ
govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi
„Obožavam prvobitnog Gospodina, Govindu, kojeg bhakte očiju premazanih pomašću ljubavi uvijek vide u Njegovu vječnom obliku Śyāmasundare, prisutnom u srcu bhakte."
U tom stadiju Gospodin Kṛṣṇa nikada ne nestaje s pogleda bhakte. Isto to vrijedi i za yogīja, koji u srcu vidi Gospodina kao Paramātmu. Takav yogī postaje čisti bhakta i ne može podnijeti ni trenutak svog života ako u sebi ne može vidjeti Gospodina.