STIH 1

SMISAO: U sedmom poglavlju Bhagavad-gīte bit će potpuno opisana priroda svjesnosti Kṛṣṇe. Kṛṣṇa je pun sveg obilja i u ovom će poglavlju biti opisano kako očituje ta obilja. Kṛṣṇa će opisati četiri vrste sretnih ljudi koji Mu postaju privrženi i četiri vrste nesretnih ljudi koji Ga nikada ne prihvaćaju.

U prvih šest poglavlja Bhagavad-gīte, živo je biće bilo opisano kao nematerijalna duhovna duša, koja različitim vrstama yoge može dostići samospoznaju. Na kraju šestoga poglavlja bilo je objašnjeno da je postojana usredotočenost uma na Kṛṣṇu ili, drugim riječima, svjesnost Kṛṣṇe, najviši oblik yoge. Apsolutna Istina može se u potpunosti spoznati jedino usredotočivanjem uma na Kṛṣṇu, ni na koji drugi način. Spoznaja neosobnog brahmajyotija ili lokalizirane Paramātme ne predstavlja savršeno znanje o Apsolutnoj Istini, jer je djelomična. Potpuno, znanstveno znanje je Kṛṣṇa i onome tko je svjestan Kṛṣṇe sve se razotkriva. U potpunoj svjesnosti Kṛṣṇe osoba zna da je Kṛṣṇa krajnje, nepobitno znanje. Različite vrste yoge samo su sredstva za postizanje cilja na putu svjesnosti Kṛṣṇe. Onaj tko se izravno posveti svjesnosti Kṛṣṇe samim tim stječe potpuno znanje o brahmajyotiju i Parāmātmi. Njegujući svjesnost Kṛṣṇe shvaća sve u potpunosti – Apsolutnu Istinu, živa bića, materijalnu prirodu i njihova očitovanja.

Stoga trebamo početi primjenjivati yogu u skladu s uputama koje je Kṛṣṇa dao u posljednjem stihu šestoga poglavlja. Um možemo usredotočiti na Kṛṣṇu, Svevišnjeg, propisanim predanim služenjem u devet različitih oblika, od kojih je śravaṇam prvi i najvažniji. Gospodin zato kaže Arjuni – tac chṛṇu: „počuj Me". Nitko ne može biti veći autoritet od Kṛṣṇe. Zato osoba koja sluša Njegove riječi stječe najveću priliku za dostizanje savršene svjesnosti Kṛṣṇe. Znanje moramo primiti od samoga Kṛṣṇe ili od Kṛṣṇina čistog bhakte, a ne od bezbožna skorojevića, ponosna na svoju akademsku naobrazbu.

Proces razumijevanja Kṛṣṇe, Svevišnje Božanske Osobe, Apsolutne Istine, opisan je u drugom poglavlju prvoga pjevanja Śrīmad-Bhāgavatama:

„Slušanje vedskih spisa koji govore o Kṛṣṇi ili Bhagavad-gīte, koju je izgovorio sam Kṛṣṇa, pobožno je djelo. Gospodin Kṛṣṇa, koji prebiva u srcu svih živih bića, djeluje kao najdobrohotniji prijatelj i pročišćava bhaktu koji neprestano sluša o Njemu. Na taj način bhakta prirodno razvija svoje uspavano transcendentalno znanje. Slušajući Bhāgavatam ili bhakte koji govore o Kṛṣṇi posvećuje se predanom služenju Gospodina sa sve većom odlučnošću. Napredujući u predanu služenju oslobađa se guṇa strasti i neznanja, a materijalna požuda i pohlepa postupno nestaju. Pročišćen od tih nečistoća, ostaje postojano utemeljen na razini čiste vrline, nalazi nadahnuće u predanom služenju i savršeno shvaća nauk o Bogu. Tako bhakti-yoga presijeca čvrst čvor materijalne privlačnosti i omogućuje mu da se odmah uzdigne na razinu asaṁśayaṁ samagram, razumijevanja Vrhovne Apsolutne Istine, Božanske Osobe." (Bhāg. 1.2.17–21) Nauk o Kṛṣṇi možemo shvatiti jedino slušanjem Kṛṣṇe ili Njegova bhakte svjesnog Kṛṣṇe.