STIH 19
bahūnāṁ janmanām ante
jñānavān māṁ prapadyate
vāsudevaḥ sarvam iti
sa mahātmā su-durlabhaḥ
bahūnām – mnogo; janmanām – uzastopnih rođenja i smrti; ante – nakon; jñāna-vān – onaj tko ima potpuno znanje; mām – Meni; prapadyate – predaje se; vāsudevaḥ – Božanska Osoba, Kṛṣṇa; sarvam – sve; iti – tako; saḥ – takva; mahā-ātmā – velika duša; su-durlabhaḥ – rijetko se može vidjeti.
Nakon mnogo rođenja i smrti onaj tko ima pravo znanje predaje se Meni, znajući da sam uzrok svih uzroka i sve što postoji. Takva velika duša vrlo je rijetka.
SMISAO: Nakon mnogo života predanog služenja ili izvođenja transcendentalnih obreda živo se biće može utemeljiti u čistu transcendentalnom znanju da je Svevišnja Božanska Osoba krajnji cilj duhovne spoznaje. Na početku duhovne spoznaje, dok pokušava odbaciti vezanost za materijalizam, postoji težnja k impersonalizmu, ali daljnjim napretkom spoznaje da u duhovnom životu postoje djelatnosti koje tvore predano služenje. Spoznavši to, postaje privrženo Svevišnjem Gospodinu i predaje Mu se. Tada uviđa da je milost Svevišnjeg Gospodina Kṛṣṇe sve, da je On uzrok svih uzroka i da materijalno očitovanje ovisi o Njemu. Spoznaje da je materijalni svijet iskrivljeni odraz duhovne raznolikosti i da je sve povezano sa Svevišnjim Gospodinom Kṛṣṇom. Tako sve vidi u odnosu s Vāsudevom, Śrī Kṛṣṇom. Ta univerzalna vizija Vāsudeve prethodi potpunu predavanju Svevišnjem Gospodinu Śrī Kṛṣṇi kao najvišem cilju. Takve predane velike duše vrlo su rijetke.
Ovaj je stih vrlo lijepo objašnjen u 14. i 15. stihu iz trećega poglavlja Śvetāśvatara Upaniṣade:
sahasra-śīrṣā puruṣaḥ
sahasrākṣaḥ sahasra-pāt
sa bhūmiṁ viśvato vṛtvā-
tyātiṣṭhad daśāṅgulam
puruṣa evedaṁ sarvaṁ
yad bhūtaṁ yac ca bhavyam
utāmṛtatvasyeśāno
yad annenātirohati
U Chāndogya Upaniṣadi (5.1.15) rečeno je – na vai vāco na cakṣūṁṣi na śrotrāṇi na manāṁsīty ācakṣate prāṇa iti evācakṣate prāṇo hy evaitāni sarvāṇi bhavanti: „Glavni čimbenik u tijelu živoga bića nije ni moć govora, ni moć gledanja, ni moć slušanja, ni moć mišljenja; život je središte svih djelatnosti." Slično tome, Gospodin Vāsudeva, Božanska Osoba Śrī Kṛṣṇa glavno je biće u svemu. Ovo tijelo posjeduje moć govora, gledanja, slušanja i umnih djelatnosti, ali one nisu važne, ako nisu povezane sa Svevišnjim Gospodinom. Budući da Vāsudeva prožima sve i da je sve Vāsudeva, bhakta se predaje s potpunim znanjem (vidi Bhagavad-gītu 7.17 i 11.40).