STIH 14

SMISAO: Ovaj stih opisuje krajnje odredište koje dostižu neokaljani bhakte koji služe Svevišnju Božansku Osobu u bhakti-yogi. U prijašnjim stihovima bile su opisane četiri različite vrste bhakta – nesretni, znatiželjni, željni materijalne dobrobiti i spekulativni filozofi. Bili su opisani i različiti procesi oslobođenja: karma-yoga, jñāna-yoga i haṭha-yoga. Načela tih sustava yoge sadrže u sebi primjesu bhakti, ali ovaj stih opisuje čistu bhakti-yogu, bez primjesa jñāne, karme ili haṭhe. Riječ ananya-cetāḥ kazuje da u čistoj bhakti-yogi bhakta ne želi ništa osim Kṛṣṇe. Čisti se bhakta ne želi uzdići na rajske planete, niti se želi stopiti s brahmajyotijem ili dostići oslobođenje od materijalne zapletenosti. Čisti bhakta ništa ne želi. U Caitanya-caritāmṛti opisan je kao niṣkāma, što znači da ne želi ništa za sebe. Samo on dostiže savršen mir, a ne oni koji žele nešto za sebe. Dok jñāna-yogī, karma-yogī ili haṭha-yogī ima vlastite, sebične interese, savršeni bhakta nema želja, osim da zadovolji Svevišnju Božansku Osobu. Stoga Gospodin kaže da Ga onaj tko Mu je nepokolebljivo predan lako može dostići.

Čisti bhakta uvijek predano služi Kṛṣṇu u nekom od Njegovih raznih osobnih oblika. Kṛṣṇa ima razne potpune ekspanzije i inkarnacije, kao što su Rāma i Nṛsiṁha, i bhakta može izabrati bilo koji od tih transcendentalnih oblika Svevišnjega Gospodina te usredotočiti svoj um na Njega, služeći Ga s ljubavlju. Takav se bhakta ne suočava ni s jednim od problema koji muče sljedbenike drugih yoga. Bhakti-yoga vrlo je jednostavna, čista i laka. Osoba je može početi primjenjivati jednostavno pjevajući Hare Kṛṣṇa. Gospodin je milostiv prema svima, ali kao što smo već objasnili, posebno je naklonjen onima koji Ga uvijek služe bez odstupanja. Gospodin pomaže takvim bhaktama na razne načine. U Vedama (Kaṭha Upaniṣada 1.2.23) rečeno je – yam evaiṣa vṛṇute tena labhyas / tasyaiṣa ātmā vivṛṇute tanuṁ svām: onaj tko je potpuno predan Svevišnjem Gospodinu i služi Ga s predanošću može shvatiti pravu prirodu Svevišnjeg Gospodina. U Bhagavad-gīti (10.10) rečeno je – dadāmi buddhi-yogaṁ tam: Gospodin daje takvom bhakti dovoljno inteligencije tako da Mu bhakta na kraju može prići u Njegovu duhovnom carstvu.

Posebna kvalifikacija čistog bhakte je da uvijek misli na Kṛṣṇu bez odstupanja, ne obazirući se na vrijeme ili mjesto. Ne bi trebalo biti smetnji. Bhakta treba biti sposoban izvršiti svoju službu svuda i u svako doba. Neki kažu da bhakta treba živjeti na svetim mestima kao što je Vṛndāvana ili kakav sveti grad u kojem je Gospodin živio, ali čisti bhakta može živjeti svuda i svojim predanim služenjem stvoriti ugođaj Vṛndāvane. Śrī Advaita je rekao Gospodinu Caitanyi: „Gdje god si nazočan Ti, o Gospodine – ondje je Vṛndāvana."

Riječi satatam i nityaśaḥ, koje znače „uvijek", „redovito" ili „svaki dan", kazuju da se čisti bhakta uvijek sjeća Kṛṣṇe i meditira na Njega. To su kvalifikacije čistoga bhakte, koji veoma lako može dostići Gospodina. Proces bhakti-yoge preporučen je u Gīti više od svih drugih procesa. Bhakti-yogīji služe Gospodina na pet različitih načina: (1) kao śānta-bhakte, koji predano služe s neutralnim stavom; (2) dāsya-bhakte, koji predano služe kao sluge; (3) sākhya-bhakte, koji služe kao prijatelji; (4) vātsalya-bhakte, koji služe kao roditelji; (5) mādhurya-bhakte, koji služe kao ljubavnice Svevišnjega Gospodina. Čisti bhakta uvijek transcendentalno služi Svevišnjeg Gospodina s ljubavlju na jedan od spomenutih načina i ne može zaboraviti Svevišnjeg Gospodina. Tako lako dostiže Gospodina. Čisti bhakta ne može ni na trenutak zaboraviti Svevišnjega Gospodina, a Svevišnji Gospodin ne može ni na trenutak zaboraviti Svoga čistog bhaktu. To je veliki blagoslov procesa pjevanja mahā-mantre u svjesnosti Kṛṣṇe – Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare.