STIH 13
oṁ ity ekākṣaraṁ brahma
vyāharan mām anusmaran
yaḥ prayāti tyajan dehaṁ
sa yāti paramāṁ gatim
oṁ – slog oṁ (oṁkāru); iti – tako; eka-akṣaram – jedan slog; brahma – apsolutan; vyāharan – izgovarajući; mām – Mene (Kṛṣṇe); anusmaran – sjećajući se; yaḥ – onaj tko; prayāti – napusti; tyajan – napuštajući; deham – ovo tijelo; saḥ – on; yāti – dostiže; paramām – vrhovno; gatim – odredište.
Ako osoba koja izgovara sveti slog oṁ, vrhovni spoj slova, utemeljena u takvoj yogi napusti tijelo misleći na Svevišnju Božansku Osobu, sigurno će dostići duhovne planete.
SMISAO: Ovdje je jasno rečeno da se oṁ, Brahman i Gospodin Kṛṣṇa ne razlikuju. Neosobni je zvučni oblik Kṛṣṇe oṁ, ali zvuk Hare Kṛṣṇa sadrži oṁ. Pjevanje Hare Kṛṣṇa mantre jasno je preporučeno za ovo doba. Ako osoba na kraju života napusti tijelo pjevajući Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare, sigurno će dostići neki od duhovnih planeta, ovisno o raspoloženju u kojem primjenjuje proces. Kṛṣṇini bhakte odlaze na Kṛṣṇin planet, Goloku Vṛndāvanu. Personalist može otići i na jedan od bezbroj drugih planeta na duhovnom nebu, poznatih kao Vaikuṇṭhaloke, dok impersonalisti ostaju u brahmajyotiju.