STIH 6
yaṁ yaṁ vāpi smaran bhāvaṁ
tyajaty ante kalevaram
taṁ tam evaiti kaunteya
sadā tad-bhāva-bhāvitaḥ
yam yam – koje god; vā api – uopće; smaran – sjeća se; bhāvam – prirode; tyajati – napušta; ante – na kraju; kalevaram – ovo tijelo; tam tam – sličnu; eva – zacijelo; eti – dobiva; kaunteya – o Kuntīn sine; sadā – uvijek; tat – tog; bhāva – stanja; bhāvitaḥ – sjećajući se.
O Kuntīn sine, kojega god da se stanja netko sjeća prilikom napuštanja tijela, to će stanje sigurno dostići.
SMISAO: Ovdje je objašnjen proces mijenjanja prirode u presudnu trenutku smrti. Osoba koja na kraju života napusti tijelo misleći na Kṛṣṇu dostiže transcendentalnu prirodu Svevišnjega Gospodina; no nije istina da onaj tko misli na nešto drugo, a ne na Kṛṣṇu, dostiže isto transcendentalno stanje. To trebamo pomno shvatiti. Kako možemo umrijeti u pravom stanju uma? Premda je bio velika osoba, Mahārāja Bharata na kraju je svoga života mislio na jelena i zato je u sljedećem životu bio prenesen u tijelo jelena. Iako se kao jelen sjećao svojih prošlih djelatnosti, morao je prihvatiti životinjsko tijelo. Naravno, misli gomilane za života utječu na misli u trenutku smrti i tako ovaj život stvara sljedeći. Ako tko u sadašnjem životu živi u vrlini i uvijek misli na Kṛṣṇu, može se na kraju života sjetiti Kṛṣṇe. To će mu pomoći da bude prenesen u Kṛṣṇinu transcendentalnu prirodu. Ako je transcendentalno zaokupljen služenjem Kṛṣṇe, njegovo će sljedeće tijelo biti transcendentalno (duhovno), a ne materijalno. Tako je pjevanje Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare najbolji proces za uspješno mijenjanje stanja postojanja u trenutku smrti.