STIH 5
anta-kāle ca mām eva
smaran muktvā kalevaram
yaḥ prayāti sa mad-bhāvaṁ
yāti nāsty atra saṁśayaḥ
anta-kāle – na kraju života; ca – također; mām – Mene; eva – zacijelo; smaran – sjećajući se; muktvā – napuštajući; kalevaram – tijelo; yaḥ – onaj tko; prayāti – odlazi; saḥ – on; mat-bhāvam – Moju prirodu; yāti – dostiže; na – ne; asti – ima; atra – u to; saṁśayaḥ – sumnje.
Onaj tko na kraju života napusti svoje tijelo sjećajući se Mene odmah dostiže Moju prirodu. U to nema sumnje.
SMISAO: U ovom se stihu naglašava važnost svjesnosti Kṛṣṇe. Onaj tko napusti svoje tijelo u svjesnosti Kṛṣṇe odmah biva prenesen u transcendentalnu prirodu Svevišnjega Gospodina. Svevišnji Gospodin je najčistije među čistim bićima. Stoga je osoba koja je uvijek svjesna Kṛṣṇe također najčistija među čistima. Riječ smaran („sjetiti se") je važna. Nečista duša koja nije slijedila proces svjesnosti Kṛṣṇe predano služeći ne može se sjećati Kṛṣṇe. Stoga svjesnost Kṛṣṇe trebamo njegovati od samoga početka života. Za onoga tko želi na kraju života postići uspjeh, proces sjećanja Kṛṣṇe vrlo je bitan. Zato trebamo uvijek, neprestano pjevati mahā-mantru – Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare. Gospodin Caitanya nam je savjetovao da budemo snošljiviji od drveta (taror iva sahiṣṇunā). Osoba koja pjeva Hare Kṛṣṇa može naići na mnogo zapreka. Unatoč tome, podnoseći sve smetnje, treba nastaviti pjevati Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare, kako bi na kraju života stekla punu dobrobit od svjesnosti Kṛṣṇe.