STIH 11

SMISAO: Iz tumačenja prethodnih stihova u ovom poglavlju možemo jasno zaključiti da Svevišnja Božanska Osoba, iako se pojavljuje kao ljudsko biće, nije običan čovjek. Božanska Osoba, koja upravlja stvaranjem, održavanjem i uništenjem čitavog svemira, ne može biti ljudsko biće. Unatoč tome, brojni budalasti ljudi smatraju da je Kṛṣṇa samo moćan čovjek i ništa više. Ustvari, On je izvorna Vrhovna Osoba, kao što je potvrđeno u Brahma-saṁhiti (īśvaraḥ paramaḥ kṛṣṇaḥ); On je Svevišnji Gospodin.

Postoji mnogo īśvara, upravitelja, koji izgledaju jedan veći od drugoga. U upravnom sustavu materijalnog svijeta službenik je, ili poslovođa, podređen tajniku, tajnik ministru, a ministar predsjedniku. Svaki od njih upravlja, ali je podređen drugome. U Brahma-saṁhiti rečeno je da je Kṛṣṇa vrhovni upravitelj. U materijalnom i duhovnom svijetu nedvojbeno ima mnogo upravitelja, ali Kṛṣṇa je vrhovni upravitelj (īśvaraḥ paramaḥ kṛṣṇaḥ), a Njegovo je tijelo sac-cid-ānanda, nematerijalno.

Materijalna tijela ne mogu činiti čudesna djela opisana u prijašnjim stihovima. Gospodinovo je tijelo vječno, blaženo i puno znanja. Premda nije običan čovjek, budale Ga ismijavaju, smatrajući Ga čovjekom. Njegovo je tijelo ovdje opisano riječju mānuṣīm zato što djeluje kao čovjek, kao Arjunin prijatelj, političar upleten u bitku na Kurukṣetri. Na toliko mnogo načina djeluje kao običan čovjek, ali Njegovo je tijelo sac-cid-ānanda-vigraha – vječno blaženstvo i apsolutno znanje. To je potvrđeno u Vedama. Sac-cid-ānanda-rūpāya kṛṣṇāya: „Odajem svoje poštovanje Svevišnjoj Božanskoj Osobi Kṛṣṇi, vječnom, blaženom obliku znanja." (Gopāla-tāpanī Upaniṣada 1.1) U vedskim spisima nalazimo i druge izjave. Tam ekaṁ govindam: „Ti si Govinda, zadovoljstvo za osjetila i krave." Sac-cid-ānandam-vigraham: „Tvoj je oblik transcendentalan, pun znanja, blaženstva i vječnosti." (Gopāla-tāpanī Upaniṣada 1.35)

Unatoč transcendentalnim odlikama Kṛṣṇina tijela, puna blaženstva i znanja, mnogi navodno učeni ljudi i tumači Bhagavad-gīte ismijavaju Kṛṣṇu kao obična čovjeka. Učenjak može od rođenja posjedovati izuzetne sposobnosti zbog dobrih djela koja je počinio u prošlosti, ali takvo je shvaćanje Śrī Kṛṣṇe rezultat siromašna znanja. Zato se naziva mūḍhom, jer samo budale smatraju Kṛṣṇu običnim ljudskim bićem. Misle da je Kṛṣṇa obično ljudsko biće jer ne poznaju povjerljive djelatnosti Svevišnjega Gospodina i Njegovih različitih energija. Ne znaju da je Kṛṣṇino tijelo simbol potpuna znanja i blaženstva, da je On vlasnik svega što postoji i da može svakome dati oslobođenje. Nesvjesni Kṛṣṇinih mnogobrojnih transcendentalnih odlika, ismijavaju Ga.

Oni ne znaju da je pojava Svevišnjega Gospodina u ovom materijalnom svijetu očitovanje Njegove unutarnje energije. On je gospodar materijalne energije. Kao što je bilo objašnjeno na nekoliko mjesta (mama māyā duratyayā), Gospodin tvrdi da materijalna energija, iako je vrlo moćna, djeluje pod Njegovom upravom i da se onaj tko Mu se preda može osloboditi utjecaja materijalne energije. Ako se duša predana Kṛṣṇi može osloboditi utjecaja materijalne energije, kako onda Svevišnji Gospodin, koji upravlja stvaranjem, održavanjem i uništenjem čitave kozmičke prirode, može imati tijelo kao mi? Takvo je shvaćanje Kṛṣṇe potpuna ludost. Međutim budalaste osobe ne mogu shvatiti da Božanska Osoba Kṛṣṇa, koji se pojavljuje kao običan čovjek, može upravljati svim atomima i golemim očitovanjem kozmičkog oblika. Najveća su i najmanja očitovanja iznad dosega njihova poimanja i zato ne mogu zamisliti kako oblik poput ljudskoga može istodobno upravljati i beskonačno velikim i beskonačno malim. Ustvari, iako upravlja i beskonačnim i konačnim, Gospodin je odvojen od čitave pojavnosti. Što se tiče Njegove yogam aiśvaram, Njegove nepojmljive transcendentalne energije, jasno je rečeno da može istodobno upravljati i konačnim i beskonačnim, ostajući odvojen od njih. Premda budalasti ljudi ne mogu shvatiti kako Kṛṣṇa, koji se pojavljuje kao ljudsko biće, može upravljati i konačnim i beskonačnim, čisti bhakte to prihvaćaju, jer znaju da je Kṛṣṇa Svevišnja Božanska Osoba. Zato Mu se potpuno predaju i posvećuju svjesnosti Kṛṣṇe, predanom služenju Gospodina.

Između impersonalista i personalista postoje mnoga proturječna mišljenja o pojavi Gospodina kao ljudskoga bića. No potražimo li objašnjenje u Bhagavad-gīti i Śrīmad-Bhāgavatamu, vjerodostojnim djelima namijenjenima razumijevanju nauka o Kṛṣṇi, shvatit ćemo da je Kṛṣṇa Svevišnja Božanska Osoba. On nije običan čovjek, iako se na Zemlji pojavio kao obično ljudsko biće. U prvom poglavlju prvoga pjevanja Śrīmad-Bhāgavatama, raspitujući se o Kṛṣṇinim djelatnostima, mudraci predvođeni Śaunakom rekoše:

„Gospodin Śrī Kṛṣṇa, Svevišnja Božanska Osoba, zajedno s Balarāmom, igrao je ulogu ljudskog bića i tako prerušen izvršio mnoga nadljudska djela." (Bhāg. 1.1.20) Gospodinova pojava u obliku čovjeka zbunjuje budalaste. Nijedno ljudsko biće ne može činiti čudesna djela koja je Kṛṣṇa činio za Svoga boravka na Zemlji. Kṛṣṇa se pojavio pred Svojim ocem i majkom, Vasudevom i Devakī, s četiri ruke, ali se nakon molitvi roditelja preobrazio u obično dijete. U Bhāgavatamu (10.3.46) rečeno je – babhūva prākṛtaḥ śiśuḥ: poprimio je oblik obična djeteta, obična ljudskog bića. Ovaj stih ponovno ističe da je oblik obična ljudskog bića u kojem se Gospodin pojavio jedno od obilježja Njegova transcendentalnog tijela. U jedanaestom poglavlju Bhagavad-gīte Arjuna moli Kṛṣṇu da mu pokaže Svoj četveroruki oblik (tenaiva rūpeṇa catur-bhujena). Nakon što je pokazao taj oblik, Kṛṣṇa je na Arjuninu molbu ponovno poprimio Svoj izvorni ljudski oblik (mānuṣaṁ rūpam). Ti različiti oblici Svevišnjeg Gospodina zacijelo nisu oblici obična ljudskog bića.

Neki od onih koji ismijavaju Kṛṣṇu i koji su zaraženi filozofijom māyāvāde navode ovaj stih iz Śrīmad-Bhāgavatama (3.29.21) kako bi dokazali da je Kṛṣṇa običan čovjek. Ahaṁ sarveṣu bhūteṣu bhūtātmāvasthitaḥ sadā: „Svevišnji je prisutan u svakom živom biću." Umjesto da prihvatimo tumačenje neovlaštenih osoba koje ismijavaju Kṛṣṇu, bolje bi bilo da prihvatimo tumačenje vaiṣṇavskih ācārya kao što su Jīva Gosvāmī i Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura. Tumačeći spomenuti stih, Jīva Gosvāmī kaže da se Kṛṣṇa, u obliku Svoje potpune ekspanzije – Paramātme, Nad-duše – nalazi u pokretnim i nepokretnim bićima. Tako svaki bhakta početnik koji poklanja pozornost samo arcā-mūrtiju, obliku Svevišnjeg Gospodina u hramu, ali ne poštuje druga živa bića, beskorisno obožava Gospodinov oblik u hramu. Od tri vrste Gospodinovih bhakta početnik je na najnižoj razini. Bhakta početnik poklanja veću pozornost Božanstvu u hramu nego drugim bhaktama i zato Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura upozorava da takav mentalitet treba promijeniti. Bhakta treba uvidjeti da je svako tijelo utjelovljenje ili hram Svevišnjeg Gospodina, jer Kṛṣṇa prebiva u svačijem srcu kao Paramātmā. Zato, kao što odaje poštovanje Gospodinovu hramu, treba pravilno poštovati svako tijelo u kojem prebiva Paramātmā. Svakome treba pravilno iskazati poštovanje i ne smije ga zanemariti.

Velik broj impersonalista ismijava hramsko obožavanje. Oni kažu da se osoba ne bi trebala ograničavati na hramsko obožavanje, jer je Bog svuda nazočan. Ali ako je Bog svuda nazočan, zar nije nazočan i u hramu ili u Božanstvu? Iako će se personalisti i impersonalisti neprestano prepirati, savršen bhakta svjestan Kṛṣṇe zna da Kṛṣṇa, iako je Vrhovna Osoba, prožima sve. To je potvrđeno u Brahma-saṁhiti. Premda uvijek prebiva u Svom osobnom prebivalištu, Goloki Vṛndāvani, različitim očitovanjima Svoje energije i Svojim potpunim ekspanzijama nazočan je svuda, u svim dijelovima materijalne i duhovne kreacije.