STIH 12
moghāśā mogha-karmāṇo
mogha-jñānā vicetasaḥ
rākṣasīm āsurīṁ caiva
prakṛtiṁ mohinīṁ śritāḥ
mogha-āśāḥ – osujećenih nada; mogha-karmāṇaḥ – osujećenih plodonosnih djelatnosti; mogha-jñānāḥ – osujećena znanja; vicetasaḥ – zbunjene; rākṣasīm – demonske; āsurīm – ateističke; ca – i; eva – zacijelo; prakṛtim – prirode; mohinīm – obmanute; śritāḥ – nalaze utočište.
Takve zbunjene osobe privlače demonska i ateistička gledišta. U takvu obmanutu stanju sve njihove nade u dostizanje oslobođenja, njihove plodonosne djelatnosti i pokušaji stjecanja znanja bivaju osujećeni.
SMISAO: Mnogi bhakte smatraju da su svjesni Kṛṣṇe i da predano služe, ali u srcu ne prihvaćaju Svevišnju Božansku Osobu Kṛṣṇu kao Apsolutnu Istinu. Oni nikada neće okusiti plod predana služenja – povratak Bogu. Slično tome, oni koji vrše plodonosne pobožne djelatnosti, nadajući se oslobođenju od materijalne zapletenosti, nikada neće biti uspješni jer ismijavaju Svevišnju Božansku Osobu, Kṛṣṇu. Drugim riječima, smatra se da su osobe koje ismijavaju Kṛṣṇu demonske ili ateističke. U sedmom poglavlju Bhagavad-gīte rečeno je da se takvi demonski nitkovi nikada ne predaju Kṛṣṇi. Zbog toga ih njihove umne spekulacije, kojima žele prići Apsolutnoj Istini, vode do pogrešna zaključka da su obično živo biće i Kṛṣṇa jednaki. S takvim pogrešnim uvjerenjem misle da je tijelo svakoga ljudskog bića sada jednostavno prekriveno materijalnom prirodom i da nestaje razlika između njega i Boga, čim se živo biće oslobodi materijalnog tijela. Taj pokušaj stapanja s Kṛṣṇom bit će zbog iluzije osujećen. Takvo ateističko i demonsko njegovanje duhovnog znanja uvijek je besplodno. Na to upućuje ovaj stih. Takve osobe bivaju osujećene u svom pokušaju stjecanja znanja iz vedske književnosti poput Vedānta-sūtre i Upaniṣada.
Stoga je veoma uvredljivo smatrati Kṛṣṇu, Svevišnju Božansku Osobu, običnim čovjekom. Oni koji to čine sigurno su obmanuti, jer ne mogu shvatiti Kṛṣṇin vječni oblik. U Bṛhad-viṣṇu-smṛtiju jasno je rečeno:
yo vetti bhautikaṁ dehaṁ
kṛṣṇasya paramātmanaḥ
sa sarvasmād bahiṣ-kāryaḥ
śrauta-smārta-vidhānataḥ
mukhaṁ tasyāvalokyāpi
sa-celaṁ snānam ācaret
„Ako netko smatra Kṛṣṇino tijelo materijalnim, treba mu zabraniti da vrši obrede i djelatnosti propisane u śrutijima i smṛtijima. Onaj tko slučajno vidi njegovo lice treba se odmah okupati u Gangi kako bi se oslobodio zaraze. Ljudi se rugaju Kṛṣṇi zato što zavide Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Takvim je ljudima suđeno da se život za životom rađaju u vrstama ateističkog, demonskog života. Njihovo će pravo znanje ostati prekriveno iluzijom i postupno će nazadovati do najmračnijeg predjela kreacije."