STIH 29
samo ’haṁ sarva-bhūteṣu
na me dveṣyo ’sti na priyaḥ
ye bhajanti tu māṁ bhaktyā
mayi te teṣu cāpy aham
samaḥ – jednak; aham – Ja; sarva-bhūteṣu – prema svim živim bićima; na – nikoga ne; me – Ja; dveṣyaḥ – mrzim; asti – je; na – niti; priyaḥ – drag; ye – oni koji; bhajanti – transcendentalno služe; tu – ali; mām – Mene; bhaktyā – s predanošću; mayi – u Meni su; te – takve osobe; teṣu – u njima; ca – također; api – zacijelo; aham – Ja.
Nikome ne zavidim niti sam prema ikome pristran. Jednak sam prema svima, ali onaj tko Me služi s predanošću utemeljen je u Meni, Moj je prijatelj i Ja sam njegov prijatelj.
SMISAO: Netko može postaviti pitanje: „Ako je Kṛṣṇa jednak prema svima i nitko nije Njegov prijatelj, zašto je posebno naklonjen bhaktama koji Ga uvijek transcendentalno služe?" No to nije diskriminacija; to je prirodno. Čovjek u materijalnom svijetu može biti vrlo milosrdan prema drugima, ali je posebno naklonjen svojoj djeci. Gospodin tvrdi da je svako živo biće – bez obzira na oblik koji ima – Njegov sin i zato svakoga opskrbljuje svim životnim potrepštinama. On je kao oblak koji izlijeva kišu svuda: i na kamen i na zemlju i na vodu. No posebnu pozornost poklanja bhaktama. Takvi su bhakte ovdje opisani: oni su uvijek svjesni Kṛṣṇe i stoga su uvijek transcendentalno utemeljeni u Kṛṣṇi. Sam izraz „svjesnost Kṛṣṇe" pokazuje da su osobe s takvom svjesnošću živi transcendentalisti, utemeljeni u Njemu. Gospodin ovdje jasno kaže – mayi te: „Oni su u Meni." Prirodno je, kao rezultat toga, Gospodin u njima. To je uzajamno. To također objašnjavaju riječi – ye yathā māṁ prapadyante tāṁs tathaiva bhajāmy aham: „Vodim brigu o svakome tko Mi se preda, razmjerno njegovu predavanju." Ta transcendentalna razmjena postoji zato što su i Gospodin i bhakta svjesni. Kad se na zlatan prsten stavi dijamant, prsten izgleda prekrasno. Tako i zlato i dijamant postaju slavni. Gospodin i živo biće vječno blistaju i kad živo biće postane naklonjeno služenju Gospodina, izgleda kao zlato. Gospodin je dijamant i zato je taj spoj veoma lijep. Živa bića u čistu stanju zovu se bhakte. Svevišnji Gospodin postaje bhakta Svojih bhakta. Ako u odnosu između bhakte i Gospodina nema razmjene, onda nema personalističke filozofije. U impersonalističkoj filozofiji ne postoji razmjena između Svevišnjega i živog bića, ali u personalističkoj filozofiji postoji.
Gospodin se često uspoređuje s drvetom želja, koje daje sve što netko poželi, ali ovdje nalazimo potpunije objašnjenje. Ovdje je rečeno da je Gospodin pristran prema bhaktama. To je očitovanje Gospodinove posebne milosti prema bhaktama. Ne bismo trebali misliti da Gospodin uzvraća u skladu sa zakonom karme. Ta se razmjena odvija na transcendentalnoj razini na kojoj djeluju Gospodin i Njegovi bhakte. Predano služenje Gospodina nije djelatnost materijalnog svijeta; dio je duhovnog svijeta, u kojem vladaju vječnost, blaženstvo i znanje.