STIH 30

SMISAO: U ovom je stihu vrlo značajna riječ su-durācāraḥ, koju trebamo pravilno shvatiti. Kada je živo biće uvjetovano, vrši dvije vrste djelatnosti: uvjetovane i prirodne. U uvjetovanom životu čak i bhakte vrše razne djelatnosti kako bi zaštitili tijelo ili slijedili zakone društva i države. Te se djelatnosti nazivaju uvjetovanim. Uz to živo biće koje je potpuno svjesno svoje duhovne prirode i potpuno zaokupljeno svjesnošću Kṛṣṇe, odnosno predanim služenjem Gospodina, vrši djelatnosti koje se nazivaju transcendentalnima. Takve djelatnosti, koje vrši u svom prirodnom položaju, nazivaju se predano služenje. U uvjetovanu stanju predano služenje i uvjetovano služenje koje se odnosi na tijelo ponekad se mogu paralelno odvijati, ali ponekad mogu ometati jedno drugo. Bhakta, koliko god je to moguće, izbjegava postupke koji mogu ugroziti njegovo zdravo stanje. Zna da savršenstvo njegovih djelatnosti ovisi o napretku u razvijanju svjesnosti Kṛṣṇe. Međutim katkada osoba svjesna Kṛṣṇe može počiniti djelo koje se po društvenim ili političkim mjerilima smatra odvratnim. Unatoč tome, takav je privremeni pad ne diskvalificira. U Śrīmad-Bhāgavatamu rečeno je da osobu koja padne, ali svim srcem transcendentalno služi Svevišnjeg Gospodina, Gospodin u njezinu srcu pročišćava i oprašta joj odvratno djelo. Materijalne su nečistoće tako snažne da čak i yogī potpuno zaokupljen služenjem Gospodina katkada biva zaveden, ali svjesnost je Kṛṣṇe toliko moćna da takav slučajan pad odmah biva poništen. Stoga je proces predanog služenja uvijek uspješan. Nitko ne bi trebao ismijavati bhaktu zbog slučajna pada s idealnog puta, jer će takvi privremeni padovi prestati čim se bhakta potpuno utemelji u svjesnosti Kṛṣṇe. To će biti objašnjeno u idućem stihu.

Zato trebamo smatrati da se osoba svjesna Kṛṣṇe, koja odlučno slijedi proces pjevanja i mantranja Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare, nalazi na transcendentalnom položaju, čak i ako slučajno padne. Riječi sādhur eva, „on je svet" vrlo su snažne. One predstavljaju upozorenje abhaktama da bhaktu koji slučajno padne ne trebaju ismijavati. Čak i ako je slučajno pao, trebaju ga smatrati svetim. Još je snažnija riječ mantavyaḥ. Ako netko ne slijedi to pravilo i ismijava bhaktu zbog slučajna pada, krši naredbu Svevišnjega Gospodina. Bhakta mora biti nepokolebljivo i isključivo zaokupljen predanim služenjem. To je jedini preduvjet.

U Nṛsiṁha Purāṇi nalazimo ovu izjavu:

Prema riječima ovoga stiha čak i ako osoba potpuno zaokupljena predanim služenjem ponekad počini odvratna djela, trebamo smatrati da su ta djela poput mrlja na mjesecu koje imaju oblik zeca. Takve mrlje ne sprečavaju širenje mjesečine. Slično tome, ako bhakta slučajno padne s puta svetoga karaktera, ne postaje zbog toga odvratan.

S druge strane, ne bismo trebali pogrešno misliti da bhakta koji transcendentalno predano služi Gospodina može djelovati na bilo kakav odvratan način. Ovaj se stih odnosi samo na slučajan pad uzrokovan snažnim materijalnim vezama. Predano služenje predstavlja manje-više objavu rata iluzornoj energiji. Sve dok osoba nema dovoljno snage da se suprotstavi iluzornoj energiji, može doći do slučajnih padova, ali kada postane dovoljno snažna, više ne podliježe takvim padovima. To smo već objasnili. Nitko ne bi trebao iskorištavati ovaj stih za činjenje gluposti i misliti da je još uvijek bhakta. Ako predanim služenjem ne poboljša svoj karakter, trebamo smatrati da nije napredan bhakta.