STIH 8
prakṛtiṁ svām avaṣṭabhya
visṛjāmi punaḥ punaḥ
bhūta-grāmam imaṁ kṛtsnam
avaśaṁ prakṛter vaśāt
prakṛtim – materijalna priroda; svām – Mog Jastva; avaṣṭabhya – ulazi u; visṛjāmi – stvaram; punaḥ punaḥ – iznova i iznova; bhūta-grāmam – sve svemire; imam – ove; kṛtsnam – zajedno; avaśam – automatski; prakṛteḥ – sile prirode; vaśāt – po zakonu.
Čitav kozmički poredak ovisi o Meni. Po Mojoj se volji automatski očituje, iznova i iznova, i po Mojoj volji na kraju biva uništen.
SMISAO: Materijalni je svijet očitovanje niže energije Svevišnje Božanske Osobe. To je već bilo objašnjeno nekoliko puta. Prilikom stvaranja materijalna energija biva pokrenuta kao mahat-tattva, u koju Gospodin ulazi kao prva Puruṣa inkarnacija, Mahā-Viṣṇu. On leži na Uzročnom oceanu i izdiše bezbrojne svemire, u koje ponovno ulazi kao Garbhodakaśāyī Viṣṇu. Svaki svemir biva stvoren na taj način. Zatim se pojavljuje kao Kṣīrodakaśāyī Viṣṇu i ulazi u sve – čak i u sićušni atom. Ta je činjenica ovdje objašnjena. On ulazi u sve.
Što se tiče živih bića, ona bivaju stavljena u materijalnu prirodu i ovisno o djelima koja su počinila u prošlosti zauzimaju razne položaje. Tako počinju djelovati u materijalnom svijetu. Razne vrste živih bića počinju djelovati od samoga početka stvaranja. Nije istina da sve evoluira. Razne vrste života bivaju stvorene zajedno sa svemirom. Ljudi, životinje, zvjeri, ptice – sve biva stvoreno u isto vrijeme, jer se sve želje koje su živa bića imala u trenutku posljednjeg uništenja ponovno očituju. Riječ avaśam u ovom stihu jasno pokazuje da živa bića nemaju nikakve veze s tim procesom. Stanje postojanja iz njihova prošlog života i prošle kreacije jednostavno se ponovno očituje. Sve se to odvija po Gospodinovoj volji. To je nepojmljiva moć Svevišnje Božanske Osobe. Nakon stvaranja različitih životnih vrsta On nema veze s njima. Do stvaranja dolazi kako bi različita živa bića mogla ispuniti svoje sklonosti i Gospodin se u to ne miješa.