STIH 1

SMISAO: Bhagavad-gītā je teističko naučavanje, čitano u svim dijelovima svijeta. U Gītā-māhātmyi (Hvalospjevu Gīti), u kojem je sažeto izložen sadržaj Gīte, čitatelju se savjetuje da Bhagavad-gītu pomno proučava uz pomoć Śrī Kṛṣṇina bhakte i pokuša je shvatiti bez osobno motiviranih tumačenja. Primjer pravilna razumijevanja ovog nauka postavio je u samoj Gīti Arjuna, koji je Gītu čuo od samoga Gospodina. Ako netko, zahvaljujući sreći, shvati Bhagavad-gītu u nizu učeničkog naslijeđa, bez motivirana tumačenja, nadilazi proučavanje vedske mudrosti i svih svetih spisa. U Bhagavad-gīti čitatelj će naći sve što se nalazi u drugim svetim spisima, ali i ono što se u njima ne može naći. To je posebno odličje Gīte. Ona je savršeno teističko naučavanje, jer ju je izgovorila sama Svevišnja Božanska Osoba, Gospodin Śrī Kṛṣṇa.

Razgovor između Dhṛtarāṣṭre i Sañjaye opisan u Mahābhārati tvori temelj ove velike filozofije. Smatra se da je ova filozofija bila izložena na bojnom polju Kurukṣetri, koje je još od davnih vremena vedske kulture sveto mjesto hodočašća. Izgovorio ju je Gospodin kada je osobno boravio na ovom planetu kako bi čovječanstvu pružio vodstvo.

Riječ dharma-kṣetra (mjesto na kojem se vrše religijski obredi) je značajna, jer je Svevišnja Božanska Osoba bila nazočna na bojnom polju Kurukṣetri na strani Arjune. Otac Kurua, Dhṛtarāṣṭra, sumnjao je u mogućnost konačne pobjede svojih sinova. Tako je obuzet dvojbom upitao svoga tajnika Sañjayu: „Što su učinili?" Bio je uvjeren da su se njegovi sinovi i sinovi njegova mlađeg brata Pāṇḍua okupili na bojnom polju Kurukṣetri radi odlučna ratovanja. Ipak, njegovo je pitanje važno. On nije htio da se rođaci i braća nagode. Htio je biti siguran u sudbinu svojih sinova na bojnom polju. Budući da se bitka trebala voditi na Kurukṣetri, koja je u Vedama opisana kao mjesto obožavanja čak i za stanovnike raja, jako se plašio utjecaja sveta mjesta na ishod bitke. Znao je vrlo dobro da će ono povoljno utjecati na Arjunu i sinove Pāṇḍua, koji su po prirodi bili puni vrlina. Sañjaya je bio Vyāsin učenik. Njegovom milošću mogao je vidjeti bojno polje čak i dok se nalazio u Dhṛtarāṣṭrinoj sobi. Zato ga je Dhṛtarāṣṭra upitao o situaciji na bojnom polju.

I Pāṇḍave i Dhṛtarāṣṭrini sinovi pripadaju istoj obitelji, ali Dhṛtarāṣṭra ovdje otkriva svoj um. Namjerno izjavljuje da su samo njegovi sinovi Kurui i izdvaja Pāṇḍuove sinove iz obiteljskog naslijeđa. Tako možemo shvatiti njegov stav prema vlastitim nećacima, sinovima Pāṇḍua. Kao što se s rižina polja čupaju nepotrebne biljke, tako se od samoga početka ove pripovijesti očekuje da će na religijskom polju Kurukṣetri, na kojem je bio nazočan sam otac religije, Śrī Kṛṣṇa, biti iščupane nepoželjne biljke, poput Dhṛtarāṣṭrina sina Duryodhane i drugih, i da će Gospodin na čelo postaviti istinski pobožne ljude, predvođene Yudhiṣṭhirom. To je značaj riječi dharma-kṣetre i kuru-kṣetre, uz njihov povijesni i vedski značaj.