STIH 15
pāñcajanyaṁ hṛṣīkeśo
devadattaṁ dhanañ-jayaḥ
pauṇḍraṁ dadhmau mahā-śaṅkhaṁ
bhīma-karmā vṛkodaraḥ
pāñcajanyam – školjku Pāñcajanyu; hṛṣīka-īśaḥ – Hṛṣīkeśa (Kṛṣṇa, Gospodin koji upravlja osjetilima bhakta); devadattam – školjku po imenu Devadatta; dhanam-jayaḥ – Dhanañjaya (Arjuna, osvojitelj bogatstva); pauṇḍram – školjku po imenu Pauṇḍra; dadhmau – puhnuo je u; mahā-śaṅkham – strahovitu školjku; bhīma-karmā – onaj tko izvršava divovske zadatke; vṛka-udaraḥ – onaj tko jede goleme količine hrane (Bhīma).
Gospodin Kṛṣṇa je puhnuo u Svoju školjku zvanu Pāñcajanya, Arjuna je puhnuo u svoju školjku zvanu Devadatta, a Bhīma, koji jede goleme količine hrane i izvršava divovske zadatke, puhnuo je u svoju strahovitu školjku zvanu Pauṇḍra.
SMISAO: Gospodin Kṛṣṇa je u ovom stihu opisan kao Hṛṣīkeśa, jer je vlasnik svih osjetila. Živa bića su Njegovi sastavni djelići i zato su osjetila živih bića sastavni djelići Njegovih osjetila. Impersonalisti ne mogu objasniti osjetila živih bića i zato uvijek žele opisati živa bića kao neosjetilna ili neosobna. Gospodin, koji se nalazi u srcima svih živih bića, upravlja njihovim osjetilima, razmjerno njihovom predavanju. U slučaju čistoga bhakte, Gospodin izravno upravlja njegovim osjetilima. Ovdje, na bojnom polju Kurukṣetri, Gospodin je izravno upravljao transcendentalnim osjetilima Arjune i stoga se naziva Hṛṣīkeśa. Gospodin ima razna imena, koja dobiva po različitim djelatnostima. Na primjer, zove se Madhusūdana jer je ubio demona Madhua, Govinda jer pruža zadovoljstvo kravama i osjetilima, Vāsudeva jer se pojavio kao sin Vasudeve, Devakī-nandana jer je prihvatio Devakī kao Svoju majku, Yaśodā-nandana jer je Svojim djetinjim zabavama blagoslovio Yaśodu u Vṛndāvani, a Pārtha-sārathi jer je upravljao bojnim kolima Svoga prijatelja Arjune. Ime Hṛṣīkeśa znači da je na bojnom polju Kurukṣetri poučio Arjunu.
Arjuna je u ovom stihu oslovljen kao Dhanañjaya jer je pomogao svom starijem bratu, kralju, u prikupljanju bogatstva potrebnog za izvođenje različitih žrtvovanja. Bhīma je poznat kao Vṛkodara zato što je mogao jesti istom silinom kojom je izvršavao divovske zadatke, poput ubijanja demona Hiḍimbe. Zvuci školjki u koje su puhnule razne osobe na strani Pāṇḍava, počev sa zvukom Gospodinove školjke, jako su ohrabrili borbene vojnike. Na drugoj strani nije bilo takva pouzdanja, niti prisutnosti Gospodina Kṛṣṇe, vrhovnog upravitelja, niti božice sreće. Tako je bilo predodređeno da Duryodhanina strana izgubi bitku. To je bila poruka koju su objavili zvuci školjki.