STIH 16
anapekṣaḥ śucir dakṣa
udāsīno gata-vyathaḥ
sarvārambha-parityāgī
yo mad-bhaktaḥ sa me priyaḥ
anapekṣaḥ – neovisan; śuciḥ – čist; dakṣaḥ – vješt; udāsīnaḥ – oslobođen briga; gata-vyathaḥ – oslobođen sve patnje; sarva-ārambha – svih napora; parityāgī – koji se odriče; yaḥ – onaj tko; mat-bhaktaḥ – Moj bhakta; saḥ – on; me – Meni; priyaḥ – veoma drag.
Moj bhakta koji ne ovisi o običnu tijeku djelatnosti, koji je čist, vješt, bezbrižan, oslobođen sve patnje i koji ne teži za nekim rezultatom veoma Mi je drag.
SMISAO: Bhakta može primiti ponuđeni novac, no ne bi se trebao jako truditi da ga stekne. Ako automatski, Gospodinovom milošću, dobije novce, ne gubi svoj mir. Bhakta se kupa dva puta na dan i ustaje rano ujutro kako bi predano služio. Tako je prirodno čist iznutra i izvana. Uvijek je vješt, jer je potpuno svjestan srži svih životnih djelatnosti i uvjeren je u istinitost vjerodostojnih spisa. Bhakta se nikada ne pridružuje određenoj strani; zato je bezbrižan. Nikada ne pati, jer je oslobođen svih imenovanja. Zna da je njegovo tijelo imenovanje i zato je, ako postoje neke tjelesne patnje, slobodan. Čisti bhakta ne ulaže napor u nešto što se protivi načelima predanog služenja. Na primjer, za izgradnju velike zgrade potrebna je velika energija i bhakta ne započinje takav posao ako mu on ne pruža dobrobit unapređujući njegovo predano služenje. On može za Gospodina sagraditi hram i u tu svrhu prihvatiti sve vrste tjeskobe, ali za sebe ne gradi veliku kuću.