STIHOVI 22-25
śrī-bhagavān uvāca
prakāśaṁ ca pravṛttiṁ ca
moham eva ca pāṇḍava
na dveṣṭi sampravṛttāni
na nivṛttāni kāṅkṣati
udāsīna-vad āsīno
guṇair yo na vicālyate
guṇā vartanta ity evaṁ
yo ’vatiṣṭhati neṅgate
sama-duḥkha-sukhaḥ sva-sthaḥ
sama-loṣṭāśma-kāñcanaḥ
tulya-priyāpriyo dhīras
tulya-nindātma-saṁstutiḥ
mānāpamānayos tulyas
tulyo mitrāri-pakṣayoḥ
sarvārambha-parityāgī
guṇātītaḥ sa ucyate
śrī-bhagavān uvāca – Svevišnja Božanska Osoba reče; prakāśam – prosvijetljenost; ca – i; pravṛttim – vezanost; ca – i; moham – iluziju; eva ca – i; pāṇḍava – o sine Pāṇḍua; na dveṣṭi – ne mrzi; sampravṛttāni – premda su razvijeni; na nivṛttāni – niti prestanak razvijanja; kāṅkṣati – želi; udāsīna-vat – u neutralnom; āsīnaḥ – položaju; guṇaiḥ – odlikama; yaḥ – onaj tko; na – nikada nije; vicālyate – uznemiren; guṇāḥ – odlike; vartante – djeluju; iti evam – znajući; yaḥ – onaj tko; avatiṣṭhati – ostaje; na – nikada; iṅgate – dvoumi se; sama – jednak; duḥkha – u nesreći; sukhaḥ – i sreći; sva-sthaḥ – utemeljen u sebi; sama – jednako; loṣṭa – grumen zemlje; aśma – kamen; kāñcanaḥ – zlato; tulya – jednak; priya — prema dragom; apriyaḥ – i nepoželjnom; dhīraḥ – postojan; tulya – jednak; nindā – kad ga vrijeđaju; ātma-saṁstutiḥ – i hvale; māna – u časti; apamānayoḥ – i nečasti; tulyaḥ – jednak; tulyaḥ – jednak; mitra – prijatelja; ari – i neprijatelja; pakṣayoḥ – prema grupama; sarva – svih; ārambha – napora; parityāgī – odriče se; guṇa-atītaḥ – transcendentalan prema materijalnim guṇama prirode; saḥ – on; ucyate – kaže se da je.
Svevišnja Božanska Osoba reče: O sine Pāṇḍua, za osobu koja ne mrzi prosvijetljenost, vezanost i iluziju kad su prisutni niti žudi za njima kad nestanu, koja je nepokolebljiva i neuznemirena svim posljedicama materijalnih odlika, koja ostaje staložena i transcendentalna, znajući da samo guṇe djeluju, koja je utemeljena u jastvu i jednaka u sreći i nesreći, koja jednakim očima vidi grumen zemlje, kamen i zlato, poželjno i nepoželjno, koja je postojana, jednaka u pohvali i pokudi, časti i nečasti, koja se jednako ophodi prema prijatelju i neprijatelju i koja se odrekla svih materijalnih djelatnosti kaže se da je nadišla guṇe prirode.
SMISAO: Arjuna je postavio tri različita pitanja i Gospodin odgovara na njih, jedno za drugim. U ovim stihovima Kṛṣṇa prvo izjavljuje da osoba utemeljena na transcendentalnoj razini nije zavidna. Takva osoba ne žudi ni za čim. Za vrijeme boravka u materijalnom svijetu živo biće, utjelovljeno u materijalnom tijelu, nalazi se pod upravom jedne od triju guṇa materijalne prirode. Po napuštanju tijela oslobađa se okova materijalnih guṇa prirode, ali sve dok se nalazi u materijalnom tijelu treba biti nevezano. Treba predano služiti Gospodina kako bi samim tim zaboravilo svoje poistovjećivanje s materijalnim tijelom. Kad svoju svjesnost usmjerava na materijalno tijelo, svojim djelatnostima nastoji samo zadovoljiti osjetila, ali kad prenese svoju svjesnost na Kṛṣṇu, prestaje zadovoljavati osjetila. Nije mu potrebno materijalno tijelo niti se mora povinovati zapovjedima materijalnog tijela. Materijalne guṇe u tijelu će djelovati, ali jastvo je kao duhovna duša odvojeno od takvih djelatnosti. Kako postaje odvojeno? Ne želi uživati u tijelu, niti želi izaći iz njega. Tako transcendentalno utemeljen, bhakta samim tim postaje slobodan. Ne treba pokušavati da se oslobodi utjecaja guṇa materijalne prirode.
Sljedeće je pitanje vezano uz ponašanje transcendentalno utemeljene osobe. Na osobu na materijalnoj razini utječu takozvana čast i nečast koje se iskazuju materijalnom tijelu, ali na osobu na transcendentalnom položaju takva lažna čast i nečast ne utječu. Ona obavlja svoju dužnost u svjesnosti Kṛṣṇe i ne mari za poštovanje koje joj drugi iskazuju. Prihvaća stvari povoljne za obavljanje njezine dužnosti u svjesnosti Kṛṣṇe, inače joj nije potrebno ništa materijalno, ni kamen ni zlato. Svakoga prihvaća kao dragog prijatelja koji joj pomaže u svjesnosti Kṛṣṇe i ne mrzi svog takozvanog neprijatelja. Jednako je naklonjena svima i sve vidi na jednakoj razini, jer savršeno dobro zna da nema nikakve veze s materijalnim postojanjem. Društveni i politički događaji ne utječu na nju, jer je svjesna privremenih preokreta i uznemirenja. Ne trudi se da učini bilo što za sebe. Može sve učiniti za Kṛṣṇu, ali za sebe osobno ne pokušava ništa. Takvim ponašanjem istinski se utemeljuje na transcendentalnoj razini.