STIH 15
sarvasya cāhaṁ hṛdi sanniviṣṭo
mattaḥ smṛtir jñānam apohanaṁ ca
vedaiś ca sarvair aham eva vedyo
vedānta-kṛd veda-vid eva cāham
sarvasya – svih živih bića; ca – i; aham – Ja; hṛdi – u srcu; sanniviṣṭaḥ – nalazim se; mattaḥ – od Mene; smṛtiḥ – sjećanje; jñānam – znanje; apohanam – zaborav; ca – i; vedaiḥ – kroz Vede; ca – također; sarvaiḥ – sve; aham – Mene; eva – zacijelo; vedyaḥ – mogu spoznati; vedānta-kṛt – tvorac Vedānte; veda-vit – poznavatelj Veda; eva – zacijelo; ca – i; aham – Ja.
Nalazim se u svačijem srcu i dajem sjećanje, znanje i zaborav. Ja sam cilj proučavanja svih Veda. Tvorac sam Vedānte i poznavatelj Veda.
SMISAO: Svevišnji Gospodin prebiva u svačijem srcu kao Paramātmā, i začetnik je svih djelatnosti. Živo biće potpuno zaboravlja svoj prošli život, ali mora djelovati po naredbi Svevišnjega Gospodina, koji je svjedok svih njegovih djela. Tako počinje djelovati u skladu sa svojim prošlim djelima. Dobiva potrebno znanje i sjećanje i zaboravlja prošli život. Gospodin nije samo sveprožimajući, već i lokaliziran u svakom pojedinom srcu. On dodjeljuje različite plodonosne rezultate. Gospodin se može obožavati ne samo kao neosobni Brahman, Svevišnja Božanska Osoba i lokalizirana Paramātmā, već i kao oblik inkarnacije Veda. Vede pružaju ljudima pravo vodstvo kako bi mogli pravilno oblikovati svoj život i vratiti se kući, Bogu. One pružaju znanje o Svevišnjoj Božanskoj Osobi, Kṛṣṇi, koji je u inkarnaciji Vyāsadeve tvorac Vedānta-sūtre. Vyāsadevino tumačenje Vedānta-sūtre u Śrīmad-Bhāgavatamu pruža pravo razumijevanje Vedānta-sūtre. Svevišnji Gospodin tako je potpun da radi izbavljenja uvjetovane duše osigurava i probavlja njezinu hranu, promatra njezine djelatnosti i daje joj znanje, u obliku Veda i kao Svevišnja Božanska Osoba, Śrī Kṛṣṇa, učitelj Bhagavad-gīte. Stoga zavređuje obožavanje uvjetovane duše. Bog je svedobar; Bog je svemilostiv.
Antaḥ-praviṣṭaḥ śāstā janānām. Živo biće gubi sjećanje čim napusti sadašnje tijelo, ali ponovno počinje djelovati na poticaj Svevišnjega Gospodina. Premda zaboravlja, Gospodin mu daje inteligenciju kako bi moglo nastaviti svoje djelatnosti iz prošlog života. Tako živo biće ne samo da uživa ili pati u ovom svijetu, po naredbi Svevišnjeg Gospodina koji se nalazi u njegovom srcu, već i dobiva priliku da od Njega shvati Vede. Ako netko ozbiljno želi shvatiti vedsko znanje, Kṛṣṇa mu daje potrebnu inteligenciju. Zašto Kṛṣṇa izlaže vedsko znanje? Zato što svako živo biće treba shvatiti Kṛṣṇu. Vedski spisi to potvrđuju: yo 'sau sarvair vedair gīyate. U svim vedskim spisima, počev od četiri Vede, Vedānta-sūtre, Upaniṣada i Purāṇa, veličaju se slave Svevišnjega Gospodina. On se dostiže izvođenjem vedskih obreda, proučavanjem vedske filozofije i obožavanjem Gospodina u predanom služenju. Stoga je svrha proučavanja Veda shvatiti Kṛṣṇu. Vede nam pružaju vodstvo zahvaljujući kojem možemo shvatiti Kṛṣṇu i proces kojim Ga možemo spoznati. Krajnji cilj je Svevišnja Božanska Osoba. Vedānta-sūtra (1.1.4) to potvrđuje sljedećim riječima: tat tu samanvayāt. Osoba može dostići savršenstvo u tri stadija. Razumijevanjem vedskih spisa može shvatiti svoj odnos sa Svevišnjom Božanskom Osobom, slijeđenjem raznih procesa može Mu prići i na kraju može dostići vrhovni cilj – samu Svevišnju Božansku Osobu. U ovom su stihu jasno objašnjeni svrha Veda, razumijevanje Veda i cilj Veda.