STIH 17
yasya nāhaṅkṛto bhāvo
buddhir yasya na lipyate
hatvāpi sa imāḻ lokān
na hanti na nibadhyate
yasya – onaj čija; na – nikada; ahaṅkṛtaḥ – lažnoga ega; bhāvaḥ – priroda; buddhiḥ – inteligencija; yasya – čija; na – nikada; lipyate – vezana; hatvā – ubijajući; api – čak; saḥ – on; imān – ovom; lokān – svijetu; na – nikada; hanti – ubija; na – nikada; nibadhyate – ne zapleće se.
Onaj tko ne djeluje na poticaj lažnoga ega, čija inteligencija nije vezana, iako ubija ljude u ovom svijetu, ne ubija, niti biva sputan svojim djelima.
SMISAO: U ovom stihu Gospodin objašnjava Arjuni da njegova želja za uzdržavanjem od borbe nastaje iz lažnoga ega. Arjuna je mislio da je djelatelj, ali nije uzeo u obzir vrhovno odobrenje, iznutra i izvana. Ako ne znamo za vrhovno odobrenje, kakva je korist od naših djelatnosti? Ali onaj tko zna instrumente djelovanja, sebe kao djelatelja i Svevišnjeg Gospodina kao vrhovnog odobravatelja, uvijek savršeno postupa. Takva osoba nikada nije u zabludi. Osobno djelovanje i odgovornost nastaju iz lažnoga ega i bezbožnosti ili nedostatka svjesnosti Kṛṣṇe. Onaj tko djeluje svjesno Kṛṣṇe, po nalogu Nad-duše ili Svevišnje Božanske Osobe, čak i ako ubija, ne ubija. Takva osoba nikada ne podliježe utjecaju posljedica takvoga postupka. Vojnik koji ubije po zapovijedi časnika ne biva podvrgnut suđenju, ali ako ubije na vlastitu odgovornost, sud će ga sigurno osuditi.