STIH 7
kārpaṇya-doṣopahata-svabhāvaḥ
pṛcchāmi tvāṁ dharma-sammūḍha-cetāḥ
yac chreyaḥ syān niścitaṁ brūhi tan me
śiṣyas te ’haṁ śādhi māṁ tvāṁ prapannam
kārpaṇya – bijednom; doṣa – slabošću; upahata – pogođen; sva-bhāvaḥ – osobine; pṛcchāmi – pitam; tvām – Tebe; dharma – religije; sammūḍha – zbunjen; cetāḥ – u srcu; yat – što; śreyaḥ – dobro za sve; syāt – može biti; niścitam – povjerljivo; brūhi – reci; tat – to; me – meni; śiṣyaḥ – učenik; te – Tvoj; aham – ja sam; śādhi – pouči; mām – mene; tvām – Tebi; prapannam – predan.
Ne znam više što je moja dužnost. Zbog bijedne sam slabosti srca izgubio svu pribranost. U tom stanju molim Te da mi kažeš što je najbolje za mene. Sada sam Tvoj učenik i duša predana Tebi. Molim Te, pouči me.
SMISAO: Po uređenju prirode čitav sustav materijalnih djelatnosti predstavlja izvor problema za svakoga. S problemima se susrećemo na svakom koraku i zato trebamo prići vjerodostojnu duhovnom učitelju, koji nas može pravilno poučiti kako da ostvarimo cilj života. Svi vedski spisi savjetuju nam da priđemo takvoj osobi kako bismo se oslobodili životnih problema, koji se pojavljuju protiv naše želje. Oni se uspoređuju sa šumskim požarom koji izbija, iako ga nitko nije podmetnuo. Situacija je u svijetu takva da se životne nedaće same pojavljuju, premda ih ne želimo. Nitko ne želi požar, ali on ipak izbija, izazivajući u nama nemir. Vedska nam mudrost stoga savjetuje da radi rješavanja životnih problema i razumijevanja znanosti o rješenju priđemo duhovnom učitelju koji pripada učeničkom naslijeđu. Smatra se da osoba koja ima vjerodostojna duhovnog učitelja zna sve. Zato ne bismo trebali ostati zbunjeni materijalnim nedaćama, već trebamo prići duhovnom učitelju. To je smisao ovoga stiha.
Tko je čovjek zbunjen materijalnim nedaćama? To je onaj tko ne shvaća probleme života. Takav je čovjek opisan u Bṛhad-āraṇyaka Upaniṣadi (3.8.10): yo vā etad akṣaraṁ gārgy aviditvāsmā́ lokāt praiti sa kṛpaṇaḥ. „Bijedan je čovjek koji nije riješio probleme života kao ljudsko biće i koji tako napusti ovaj svijet poput mačaka i pasa, bez razumijevanja nauka o samospoznaji." Ljudski oblik života predstavlja najdragocjeniju pogodnost za živo biće, koje ga može iskoristiti za rješavanje problema života. Stoga je onaj tko ne koristi pravilno ovu priliku škrtica. S druge strane, inteligentna osoba koja koristi ovo tijelo za rješavanje svih problema života je brāhmaṇa. Ya etad akṣaraṁ gārgi viditvāsmā́ lokāt praiti sa brāhmaṇaḥ.
Kṛpaṇe, škrte osobe, pretjerano vezane za obitelj, društvo i zemlju, trate svoje vrijeme pod utjecajem materijalnog shvaćanja života. Čovjek je često vezan za obiteljski život, za ženu, djecu i druge članove obitelji, zbog „kožne bolesti". Kṛpaṇa misli da može zaštititi članove svoje obitelji od smrti ili misli da ga njegova obitelj i društvo mogu spasiti od smrti. Takvu obiteljsku vezanost nalazimo čak i u nižih životinja, koje se također brinu o djeci. Budući da je bio razborit, Arjuna je mogao shvatiti da su njegova privrženost članovima obitelji i želja da ih zaštiti od smrti bili uzroci njegove zbunjenosti. Bio je svjestan da se iz dužnosti treba boriti, ali zbog bijedne slabosti nije to mogao učiniti. Zato moli Gospodina Kṛṣṇu, vrhovnoga duhovnog učitelja, da donese konačnu odluku. Predaje se Kṛṣṇi kao učenik i želi okončati prijateljski razgovor. Razgovori između učitelja i učenika su ozbiljni i Arjuna sada želi ozbiljno razgovarati s priznatim duhovnim učiteljem. Kṛṣṇa je prvobitni duhovni učitelj nauka Bhagavad-gīte, a Arjuna je prvi učenik koji je imao priliku da shvati Gītu. Kako je Arjuna shvatio Bhagavad-gītu bit će opisano u samoj Gīti. Unatoč tome, budalasti svjetovni učenjaci objašnjavaju da se ne trebamo predati Kṛṣṇi kao osobi, već „nerođenom u Kṛṣṇi". Nema razlike između Kṛṣṇe iznutra i izvana. Onaj tko pokušava shvatiti Bhagavad-gītu bez takva razumijevanja najveća je budala.