STIH 37
yathaidhāṁsi samiddho ’gnir
bhasma-sāt kurute ’rjuna
jñānāgniḥ sarva-karmāṇi
bhasma-sāt kurute tathā
yathā – kao što; edhāṁsi – drvo za ogrjev; samiddhaḥ – plamteća; agniḥ – vatra; bhasma-sāt – u pepeo; kurute – pretvara; arjuna – o Arjuna; jñāna-agniḥ – vatra znanja; sarva-karmāṇi – sve posljedice materijalnog djelovanja; bhasma-sāt – u pepeo; kurute – pretvara; tathā – slično.
Kao što plamteća vatra pretvara drvo u pepeo, o Arjuna, vatra znanja spaljuje u pepeo sve posljedice materijalnog djelovanja.
SMISAO: Savršeno znanje o jastvu, Vrhovnom Jastvu i njihovu odnosu ovdje se uspoređuje s vatrom. Ta vatra spaljuje ne samo posljedice bezbožnih djela već i pobožnih, pretvarajući ih u pepeo. Postoje različiti stadiji posljedice: stadij stvaranja, stadij sazrijevanja, stadij očitovanja i stadij a priori. No znanje o prirodnom položaju živoga bića sve spaljuje u pepeo. Kada osoba posjeduje potpuno znanje, sve posljedice, i a priori i a posteriori, bivaju spaljene. U Vedama (Bṛhad-āraṇyaka Upaniṣada 4.4.22) rečeno je – ubhe uhaivaiṣa ete taraty amṛtaḥ sādhv-asādhūnī: „Takva osoba nadilazi i pobožne i bezbožne posljedice djelovanja."