STIH 39
śraddhāvāḻ labhate jñānaṁ
tat-paraḥ saṁyatendriyaḥ
jñānaṁ labdhvā parāṁ śāntim
acireṇādhigacchati
śraddhā-vān – vjeran čovjek; labhate – stječe; jñānam – znanje; tat-paraḥ – privržen njemu; saṁyata – ovladanih; indriyaḥ – osjetila; jñānam – znanje; labdhvā – stekavši; parām – transcendentalni; śāntim – mir; acireṇa – ubrzo; adhigacchati – dostiže.
Vjeran čovjek koji obuzdava svoja osjetila i koji se posvetio transcendentalnom znanju zavređuje da ga stekne. Stekavši takvo znanje, ubrzo dostiže najviši duhovni mir.
SMISAO: Takvo znanje u svjesnosti Kṛṣṇe može dostići odana osoba koja čvrsto vjeruje u Kṛṣṇu. Onaj tko misli da jednostavno zahvaljujući djelovanju u svjesnosti Kṛṣṇe može dostići najviše savršenstvo naziva se vjernim. Ta se vjera dostiže predanim služenjem i pjevanjem mahā-mantre – Hare Kṛṣṇa Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare – koja čisti srce od sve materijalne prljavštine. Uz to, osoba treba vladati osjetilima. Osoba vjerna Kṛṣṇi koja vlada osjetilima lako može dostići savršenstvo u znanju o svjesnosti Kṛṣṇe, bez odlaganja.