STIH 16
jñānena tu tad ajñānaṁ
yeṣāṁ nāśitam ātmanaḥ
teṣām āditya-vaj jñānaṁ
prakāśayati tat param
jñānena – znanjem; tu – ali; tat – to; ajñānam – neznanje; yeṣām – čije; nāśitam – uništeno; ātmanaḥ – živoga bića; teṣām – njihovo; āditya-vat – poput izlazećeg sunca; jñānam – znanje; prakāśayati – otkriva; tat param – svjesnost Kṛṣṇe.
Kada je živo biće prosvijetljeno znanjem koje uništava neznanje, njegovo znanje sve razotkriva, kao što sunce po danu sve obasjava.
SMISAO: Oni koji su zaboravili Kṛṣṇu moraju biti zbunjeni, ali osobe svjesne Kṛṣṇe nisu nimalo zbunjene. U Bhagavad-gīti rečeno je: sarvaṁ jñāna-plavena, jñānāgniḥ sarva-karmāṇi i na hi jñānena sadṛśam. Znanje se uvijek cijeni, ali što je pravo znanje? Čovjek stječe savršeno znanje kada se preda Kṛṣṇi, kao što je rečeno u 19. stihu sedmoga poglavlja: bahūnāṁ janmanām ante jñānavān māṁ prapadyate. Kad se nakon mnogo života čovjek koji posjeduje savršeno znanje preda Kṛṣṇi, ili postane svjestan Kṛṣṇe, sve mu se razotkriva, kao što sunce danju sve razotkriva. Živo je biće zbunjeno na toliko mnogo načina. Na primjer, drsko misleći da je Bog pada u posljednju zamku neznanja. Ako je živo biće Bog, kako može biti zbunjeno neznanjem? Može li Boga zbuniti neznanje? Ako je tako, onda je neznanje, odnosno Sotona, veće od Boga. Pravo se znanje može steći od osobe koja je potpuno svjesna Kṛṣṇe. Zato moramo potražiti takva vjerodostojna duhovnog učitelja i pod njegovim vodstvom naučiti što je svjesnost Kṛṣṇe, jer će svjesnost Kṛṣṇe sigurno raspršiti sve neznanje, kao što sunce raspršuje tamu. Čak i ako smo potpuno svjesni da nismo tijelo i da smo transcendentalni prema tijelu, ne moramo biti u stanju shvatiti razliku između duše i Nad-duše. Međutim, ako prihvatimo utočište savršena, vjerodostojna duhovnog učitelja svjesna Kṛṣṇe, možemo sve shvatiti. Boga i svoj odnos s Bogom možemo shvatiti samo kada sretnemo Božjeg predstavnika. On nikada ne tvrdi da je Bog, iako mu se iskazuje svo poštovanje koje se obično iskazuje Bogu jer posjeduje znanje o Bogu. Moramo shvatiti razliku između Boga i živoga bića. Gospodin Śrī Kṛṣṇa zato je rekao u drugom poglavlju (2.12) da je svako živo biće osoba i da je Gospodin također osoba. Bili su osobe u prošlosti, sada su osobe i ostat će osobe u budućnosti, čak i nakon oslobođenja. Noću, u mraku, sve nam izgleda jednako, ali danju, kad izađe sunce, sve vidimo u pravom svjetlu. Istovjetnost s osobnošću u duhovnom životu pravo je znanje.