STIH 41
prāpya puṇya-kṛtāṁ lokān
uṣitvā śāśvatīḥ samāḥ
śucīnāṁ śrīmatāṁ gehe
yoga-bhraṣṭo ’bhijāyate
prāpya – nakon dostizanja; puṇya-kṛtām – onih koji su vršili pobožne djelatnosti; lokān – planeta; uṣitvā – nakon prebivanja; śāśvatīḥ – mnogo; samāḥ – godina; śucīnām – pobožnih; śrī-matām – bogatih; gehe – u kući; yoga-bhraṣṭaḥ – onaj tko je pao s puta samospoznaje; abhijāyate – rađa se.
Nakon mnogo godina uživanja na planetima pobožnih živih bića neuspješan se yogī rađa u obitelji pobožnih ljudi ili u obitelji bogatog plemstva.
SMISAO: Postoje dvije vrste neuspješnih yogīja: oni koji su pali nakon ostvarivanja malog napretka i oni koji su pali nakon dugotrajna bavljenja yogom. Yogī koji padne nakon kratka vremena odlazi na više planete, na koje se pobožnim živim bićima dopušta da odu. Nakon dugotrajna prebivanja na takvim planetima, ponovno se vraća na ovaj planet i rađa u obitelji pobožna vaiṣṇavskog brāhmaṇe ili u obitelji bogatih trgovaca.
Prava je svrha primjene yoge dostizanje najvišeg savršenstva svjesnosti Kṛṣṇe, kao što će biti objašnjeno u posljednjem stihu ovoga poglavlja. Ali onima koji ne ustraju na putu i padnu zbog materijalne opčinjenosti, Gospodinovom milošću dopušta se da potpuno zadovolje svoje materijalne sklonosti. Nakon toga pruža im se prilika da žive u blagostanju u pobožnoj ili plemićkoj obitelji. Oni koji se rode u takvim obiteljima mogu iskoristiti pogodnosti i pokušati se uzdignuti do potpune svjesnosti Kṛṣṇe.